Ludaško jezero – dom retkih ptica

21. 07. 2008. 22:00

Неопходно је очувати крхку равнотежу између природе и човека: панорама Лудашког језера Фото Н. Тумбас

Subotica – Ako želite da posetite Ludaško jezero i prošetate duž više od četiri kilometra uređenih staza oko ovog rezervata prirode nužno je da dolazak najavite staraocu nad jezerom: jer, ograničenje poseta na grupe od najviše stotinu ljudi istovremeno jedini je način da se održi krhka ravnoteža između čoveka i prirode u ovom zaštićenom prirodnom dobru.

– Šuštanje vetra kroz trsku, oglašavanje ptice trstenjaka, udaljeni lavež pasa i dovikivanje ribara jedini su zvuci koji smeju da se čuju na Ludošu – kaže nam Vesna Vider, rukovodilac sektora zaštite u JKP „Palić Ludaš”.

Ludaš je i po površini i po „slavi” manje jezero od susednog Palića, ali za očuvanje prirodnih retkosti izuzetno značajno. Zaštićeno je Ramsarskom konvencijom o vlažnim staništima i to je rezervat prve kategorije od međunarodnog značaja. Ovo je dom za više od 100 vrsta ugroženih ptica koje se ovde gnezde, kao i za oko 20 retkih biljaka. Oto Sekereš, šef rendžerske službe koja brine o više od 8.000 hektara pod zaštitom, a tu spada još i Selevenjska šuma i Subotička peščara, za „Politiku” kaže da nakon pet decenija imaju gnezdo divljih gusaka, pojavile su se divlje patke, kao i ptica trstenjak, koja gnezdo svija tek ako je trščar stariji od tri godine.

Ludaš je nekada bilo tipično plitko stepsko jezero, ali je zbog melioracije i drugih uticaja čoveka ono postalo barsko-močvarno jezero, sa drugačijim živim svetom.

– Mi ne možemo da vratimo nekadašnji živi svet oko jezera i u njemu, ali je naš zadatak da očuvamo sadašnje stanje i da pomognemo opstanak postojeće flore i faune. Uostalom, rezervat Ludoš je opstao ovako dugo, i ostao bogat retkostima jer su ovde ljudi i priroda živeli u simbiozi – kaže Vesna Vider.

Ludaško jezero i područje oko njega „pletu” složenu i razgranatu priču koja seže u daleku prošlost. Ta istorijsko-prirodnjačka priča, koja je pre svega namenjena školskoj populaciji, sažeta je u osam tačaka duž istočnog i zapadnog kraka šetališne staze gde su postavljene edukativne table. Oni koji imaju sreće, s proleća ovde će pri pogledu na vlažne livade zateći divlju orhideju, peruniku i šafranjiku u punom cvetu. Uz jezero mogu naići na brojne vodozemce, a prisustvo ili odsustvo određenih vrsta žaba i guštera jedan je od „signala” koji govori o statusu jezera.

Otvaranjem Vizitorskog centra stvoreni su uslovi da se ovde može baviti i naučnim radom. Prava je šteta što su neke ovdašnje vrste vodozemaca nedovoljno proučene – kaže Vesna Vider.