Nole, Lepa Brena i Čola

19. 12. 2021. 22:11

(Фото Инстаграм)

Neko je želeo Valterovu hrabrost, a neko Prletov šarm. Bilo je dama koje su maštale da budu poput ledi Dajane, dok je neke druge više privlačila razigranost Lepe Brene. Znate li bar nekog ko je mladost proveo u garaži, pokušavajući da nauči da svira kao Elvis ili „Rolingstonsi”? Sigurno u porodici imate nekadašnju devojčicu koja je želela da bude poput „Lokica” ili nekadašnjeg dečaka koji je sanjao da dostigne Čolinu popularnost. Mladi su se divili Džoniju Štuliću, harizmatičnom Milanu Mladenoviću, Bajagi, večitom mladiću kog i danas volimo. Idoli su se menjali iz godine u godinu, generacije u generaciju. Svako je birao onoga ko odgovara njegovom senzibilitetu. Bili su to uvek ljudi s harizmom, oni koji su imali dovoljno šarma da zavedu mase, a možda ih i nauče nečemu.

– Ugledala sam se na Madonu, idol mi je bio Andrić, ali i moja učiteljica. Kasnije su stigli „Azra” i „Nirvana” – otkriva jedna naša čitateljka. Starije generacije su odrastale u sobama oblepljenim posterima omiljenih pevačica i glumaca. Stajali su u redovima ispred bioskopa kako bi pogledali najnoviji svetski ili domaći hit.

Neki idoli su bezvremeni i danas aktuelni, poput Tesle, cara Lazara, slavnih srpskih vojvoda. Slavljenje njihovog junaštva opstaje i danas, u virtuelnom (fejsbuk grupe), ali i u stvarnom svetu.

Ne treba zaboraviti ni sportiste, vrlo moćnu grupu infulensera, koje obožavaju gotovo svi, bez obzira na to kojoj generaciji pripadali. Kada je Jugoslavija osvojila prvenstvo u Indijanapolisu 2002, sva deca pohitala su da treniraju košarku u želji da postanu novi Divac, Bodiroga ili Stojaković. Loptu je kasnije zamenila loptica: svet je počeo da pokorava Novak Đoković. Mladi su masovno pohitali na teniske terene, želeći da bar pokušaju da postanu poput Noleta. Ana Ivanović, Ivana Španović i Milica Mandić takođe su među idolima mladih.

Iako mnogi tvrde da danas proživljavamo takozvanu krizu idola, ne možemo se pretvarati da ranije nisu postojala vremena u kojima se „uzorima” omladine moglo štošta prigovoriti.

Na „Fejsbuku”, recimo, postoji stranica „Legende devedesetih”, koja, između ostalog, podseća na „žestoke momke” koji su u to vreme žarili i palili beogradskim podzemljem, momke koji su imali novac, slavu i moć i na koje su se mnogi tadašnji mladići ugledali. Uz njih, a češće i ruku podruku s njima, išle su i estradne zvezde. Neke od njih i dan-danas su uspele da se održe na tronu, poput Cece, kao neprikosnoveni uzori devojčicama, tinejdžerkama i devojkama.

A ne treba zaboraviti ni da su i generacije devedesetih imale svog Baku Praseta, zbog koga su nastajala stampeda. Kako je to izgledalo nekada, podsetio nas je dokumentarac densera Đoleta Đoganija, nedavno prikazan na RTS-u, koji, između ostalog, pokazuje snimak iza scene, gde se vidi omladina koja juriša kako bi se izborila za autogram popularnih „đoganijevaca”.