Promena krsne slave
Карађорђе Петровић (Фото Википедија)
Između 8. i 13. decembra – Svetog Klimenta i Svetog Andreja Prvozvanog – smestilo se mnogo događaja. Oba ova datuma povezana su sa domom Karađorđevića. Osmog decembra obeležava se krsno ime vožda Karađorđa. Njegovi preci su najverovatnije krenuli iz okoline Podgorice i do dolaska u Šumadiju kroz vekove su nekoliko puta menjali kućnog zaštitnika. Vožd je Svetog Klimenta uglavnom obeležavao u Topoli, na porodičnom ognjištu, kao i njegov sin knez Aleksandar. Međutim, Karađorđev unuk, potonji kralj Petar Oslobodilac, 1890. godine menja slavu zbog svih nedaća koje su ga zadesile. Mitropolija mu je odobrila da slavi Svetog Andreja Prvozvanog. Na dan tog sveca je Karađorđe 1806. godine oslobodio varoš beogradsku od Turaka.
Ovo nije bila prvina. I Kraljević Marko je prestao da obeležava Svetog Mratu, krsno ime Mrnjavčevića, i preuzeo Đurđevdan, slavu svoga ujaka. Miloš Obrenović je slavio Svetog Nikolu, a dinastija Petrović Đurđevdan. Nemanjići su obeležavali Aranđelovdan, ali je bilo i onih iz ovog roda koji su slavili arhiđakona Stefana.
I moji Brnovići su Svetog Iliju zamenili Petkovačom (tako je nazivaju u Mačvi i Jadru). Sveti Ilija pada 2. avgusta i u Lješanskoj nahiji, gde su bili nastanjeni, bilo je teško po velikoj vrućini održati slavu. Po odobrenju crkvenih starešina dodeljena im je Sveta Petka, koju ovaj rod i danas slavi.
U celokupnom našem rodu slavi se oko 50 različitih slava. Mnogi svoje stare slave ipak obeleže na neki način, tj. prekađivanjem. To znači da na taj dan nose sveću u crkvu, ali ne zovu goste. Krsno ime je povezano s porodicom, a ne sa mestom u kojem ona živi.
Slava se prvi put pominje 1018. godine, kao dan koji obeležava vojvoda Ivac u Makedoniji, u blizini Ohrida. To je prvi pomen ovog običaja, koji je i danas odlika srpskog naroda, a pominje se i u izrekama: „Tako mi se ne ugasila krsna svijeća.”
Svetlana Brnović Mitić,
istoričar umetnosti