Menadžer sa stilom
Менаџер необичних хобија, Маркадие са сарадницама Фото: Раде Крстинић
Posao hotelijera podrazumeva celodnevni rad 365 dana u godini, kontrolu svega što se u hotelu dešava, a generalni direktor mora da bude na sve spreman pa i da lični život prilagodi obavezama. Iako već 35 godina vodi hotele ovog lanca u raznim delovima sveta, Markadie se nikad nije odrekao sopstvenog stila života.
Radio sam deset godina na Bliskom istoku i u afričkim zemljama u kojima se govori francuski. U južnoj Aziji sam proveo devet godina, a tri godine sam bio u južnom Pacifiku i dve godine, na početku karijere, u Francuskoj. U ovom delu sveta nikad nisam bio i za mene je dolazak u Beograd bio izazov. Veoma je bitno što sam poznavao prethodnika Edvarda Endrjusa, znao sam kako on vodi posao i šta me u Beogradu očekuje – kaže Markadie.
– Kada dođete u neku sredinu, prvo morate da se upoznate sa situacijom, a najvažnije je da iskoristite ono što već postoji i što je uradio vaš prethodnik. Još je veća obaveza, kada se radi o jednom takvom svetskom lancu koji ima svoje standarde i strogo određena pravila. Čini se da je to lakše, međutim, ni jedan uslužni objekat ne može da se izdvoji iz lokalne sredine, a tu je i lični pečat menadžera. U ovom poslu mora da se složi mnogo kockica – dodaje Žan Pjer.
Kako kaže naš sagovornik, posebnu pažnju svaki hotelijer mora da obrati na zaposlene u hotelu. U pitanju je vođenje tima, koje podrazumeva da se vodi računa o zaposlenima koji su uglavnom iz sredine u kojoj se hotel i nalazi. Uglavnom su to mladi ljudi, puni ideja i energije koju treba iskoristiti, što je i izazov ali i dragoceno iskustvo za jednog menadžera. To nije jednostavan zadatak i da bi se dobro obavio potrebno jeda se bude i dobar psiholog.
– Zato je mnogo važno koliko ste osposobljeni s da donosite brze a ispravneodluke. Da bi ste to postigli morate svakodnevno da se pripremate i da ste u dobroj kondiciji. Volim da trčim, nekad sam trčao i maratone, ali kako mi to posao ne dozvoljava, koristim priliku da svakodnevno trčim 20 minuta na mašini, kao i da vozim bicikl u teretani. Za ovaj posao je jako važna fizička kondicija – kaže Markadie.
Zbog neformalnog stila ponašanja smatraju ga atipičnim generalnim direktorom, koji ima hobi: motori su mu strast.
–Sa motorima imate osećaj slobode i zato ih volim. Volim i da izlazim i kuvam, ali nikako komplikovana jela. Volim paste i pice, nastavlja naš sagovornik.
Kada je reč o izboru za odlazak na odmor kaže da ne volim vodu i plaže već planine i da volida šetam po planini.
– Volim da gledam filmove i često kupujem DVD-jeve, ali uživam i da čitam, slušam klasičnu muziku i idem u operu. Često izlazim u kafiće i uvek na različita mesta, kako bi bilo zanimljivije. Najviše volim mesta na kojima možete biti potpuno opušteni, gde nema velike gužve, gde možete da razgovarate i da se međusobno čujete. Najvažnije je da atmosfera bude prijatna. To mi je važno i u hotelu. Volim da posećujem lokalne restorane, pa i one u kojima se služi sveža riba– dodaje Žan Pjer.
Za srpsku kuhinju kaže da mu je previše kalorična i masna, jer u njegovom jelovniku meso nije preterano zastupljeno. Kada je reč o pićima prija mu da degustira vina a kod nas mu se posebno dopala – kajsijevača.
Žan Pjer Markadie kaže da je, za sada, „oženjen” poslom, a za onu pravu ženidbu kaže da se još uvek nada da će sresti ženu svog života.