Đoković i vaterpolisti bez premca
Најбољи четврти пут узастопно: Новак Ђоковић на Вимблдону са својим 20. гренд слем трофејем (Фото EPA-EFE/Neil Hall)
U godini koja je, sticajem okolnosti, bila olimpijska, srpski sportisti su nadmašili sebe u broju olimpijskih odličja (devet). Prvi put su na jednim igrama osvojili tri zlatne medalje, a čak i kada se uzme u obzir cela istorija našeg olimpizma (započeta u Stokholmu 1912), ovo je jedan od najboljih rezultata. Naime, samo se jednom dogodilo da imamo više zlatnih odličja (sedam), u vreme SFR Jugoslavije, u Los Anđelesu 1984, mada je taj skok u dobroj meri bio posledica bojkota (nije došao Sovjetski Savez i još 13 zemalja Istočnog bloka). Po tri najsjajnije medalje osvojene su i u Meksiko Sitiju 1968. i Seulu 1988.
Kao i uvek u olimpijskoj godini, u mnogim anketama u prvom planu su rezultati sa najveće smotre sporta. Međutim, kada neko toliko pomeri granice nekog sporta, kao što je Novak Đoković to učinio u tenisu - onda je prirodno da prevagnu i neka vanserijska dostignuća mimo Olimpijskih igara. Taj utisak je imala i velika većina novinara Sportske rubrike „Politike”, dodelivši Đokoviću naziv najboljeg sportiste u svom tradicionalnom novogodišnjem izboru.
Na „Politikinim” listama najuspešnijih sportista i ekipa, uglavnom su imena onih koji su obeležili Olimpijske igre u Tokiju. U pitanju su takmičari u sedam sportova. Zlato su osvojili Milica Mandić (tekvondo), Jovana Preković (karate) i vaterpolisti, srebro – Damir Mikec (streljaštvo), a bronzu – Tijana Bogdanović (tekvondo), Milenko Sebić (streljaštvo), Zurab Datunašvili (rvanje), odbojkašice i ekipa u basketu 3h3. U ovom izboru glasali su urednik Sportske rubrike „Politike” Ratko Pavlović, zamenik Vojislav Nedeljković i novinari Ivan Cvetković, Mirko Stojaković, Dragan Todorović, Marjan Kovačević i Aleksandar Miletić.
Đoković ruši istorijske rekorde
Novak Đoković je osmi put odneo pobedu u „Politikinom” izboru (traje od 1953) i ubedljivo drži rekord ispred četvorostrukih pobednika Miroslava Cerara (gimnastika) i Jasne Šekarić (streljaštvo), dok su po tri puta najbolji bili Dejan Bodiroga (košarka) i Milorad Čavić (plivanje).
Godina za nama ostaće upamćena po tome što je Đoković, u najuspešnijoj eri tenisa, izjednačio najprestižniji rekord (broj gren slem titula) koji su držali Rodžer Federer i Rafael Nadal. Sva trojica imaju po 20 trofeja, ali sa velikim izgledima da Đoković tu trku završi na čelu. Čak i njegovi najveći kritičari priznali su mu da je zaslužio da mu se ime nađe u priči o najboljem teniseru svih vremena (GOAT).
Mi bismo rekli da je 2021. pokazala ne samo to (da je Đoković najbolji ikada) već i da je krajnje vreme da se uvrsti u najuži krug najboljih sportista svih vremena. Uz rame Majklu Džordanu, Mohamedu Aliju, Peleu, Dijegu Maradoni, Karlu Luisu… Dakle, nije u pitanju samo tenis, već čitav sport. Tako bi trebalo sagledavati ubuduće Đokovićeve rezultate.
Duže od pola veka, od Roda Lejvera na samom početku profesionalne ere (1969), nije se dogodilo da jedan teniser učini ono što je Đoković uspeo 2021: da osvoji prva tri grend slem turnira sezone (Melburn, Rolan Garos i Vimbldon). Pritom je na poslednjem turniru „velike četvorke”, u Njujorku, stigao do finala.
Pored toga što se izjednačio s Federerom i Nadalom po broju grend slem titula, Đoković je u proteklih 12 meseci upisao još četiri istorijska rekorda: 1) jedini u profesionalnoj eri završio i sedmu godinu na vrhu ATP liste, 2) sa 354 sedmice (trenutno, a biće još i više) nadmašio prethodni rekord za 44 nedelje, 3) prvi u „open eri” (od 1968) osvojio sva četiri grend slema najmanje dva puta, 4) sa 37 titula postao još jednom nadmašio Nadala na vrhu liste osvajača masters turnira.
Jedna od najboljih generacija u istoriji vaterpola: reprezentacija Srbije sa zlatom na Olimpijskim igrama u Tokiju (Foto I. Veselinov)
-Želim da nastavim da osvojim još grend slem turnira i da igram za svoju zemlju. To su stvari koje me motivišu u ovom trenutku. Smena generacija je neizbežna, ali mi stariji smo i dalje tu, mada smatram da je budućnost tenisa u dobrim rukama - izjavio je Đoković posle Ju-Es opena.
U „Politikinom” izboru, najozbiljniji rivali Đokovića, koji ima i dva četvrta mesta (sing i dubl) sa Olimpijskih igara u Tokiju i polufinale Dejvis kupa, bilo je troje olimpijskih prvaka: Jovana Preković (karate, druga na listi), Milica Mandić (tekvondo, treća) i Filip Filipović (vaterpolo, četvrti).
Prekovićeva, evropska i svetska šampionka, zasijala je punim sjajem na debiju karatea na olimpijskoj sceni. Mandićeva je drugi put olimpijska pobednica (ima zlato i iz Londona 2012), dok je Filipović sa vaterpolistima na samo odbranio titulu iz Rija, već je opet izabran za najboljeg vaterpolistu sveta. Peto mesto pripalo je najboljem igraču NBA u sezoni 2020/21, Nikoli Jokiću, šesti je rvač Zurab Datunašvili (olimpijska bronza, svetsko i evropsko zlato)…
Generacija za istoriju
Naši vaterpolisti su najuspešnija reprezentacija na svetu u poslednja dva olimpijska ciklusa i jedna od najboljih u istoriji tog sporta, tako da su oni uvek prisutni kada se sumiraju godišnji podvizi i prave ovakve liste. Sada su 15. put odneli pobedu u „Politikinom” izboru, a naslednici ove neverovatne generacije mogli bi da nadmaše košarkaše koji su se rekordnih, 19. puta, našli na vrhu.
Najstariji dnevni list na Balkanu proglašava najbolje ekipe od 1964, kada su pobednici bili upravo vaterpolisti. Tako se, pomalo simbolično, zatvorio jedan krug - od Tokija (1964) do Tokija (2021) - od istorijskog srebra, do pete olimpijske krune.
Protekla godina pamtiće se ne samo po sjajnim partijama srpskih vaterpolista, već i po pres-konferenciji na beogradskom aerodromu, po povratku iz Tokija, kada su sedmorica veterana potvrdila da je stigao trenutak za rastanak od nacionalnog tima. Stefan Mitrović je zapevao „A sad adio”, selektor Dejan Savić je prvi pustio suzu, a kapiten Filip Filipović je govorio u ime svih:
– Velika je privilegija biti pre svega deo ove ekipe, a onda i biti kapiten na kraju ove divne epizode. Na kraju najlepšeg i za neke od nas poslednjeg plesa. Hvala ovom čoveku pored nas (Savić prim. aut) što je verovao u nas i što nas je trpeo. Što je potajno plakao i molio se da se sve završi kako se završilo. Vredelo je svakog minuta treninga, maltretiranja i utakmica i onoga što je van bazena, što verovatno nikad nećete saznati. Učinili smo našu naciju ponosnom i pre svega naše familije i prijatelje. Mnogo je žrtve iza ovoga, ali sve dobije viši smisao kad se ovako završi. Hvala Srbijo, ovo je za vas!
Odbojkašice su se našle na drugom mestu, sa dva odličja u 2021. godini (olimpijska bronza, evropsko srebro), treće su košarkašice (evropsko zlato, četvrte na Igrama), fudbaleri su se konačno probili u vrh (četvrti) zahvaljujući plasmanu na Svetsko prvenstvo u kataru 2022, reprezentacija u basketu 3h3 (olimpijska bronza) našla se na petoj poziciji, šesti su odbojkaši (četvrti u Evropi), sedmi veslački dvojac bez kormilara (Vasić, Mačković, peti u Tokiju), osmi mešoviti streljački tim (Mikec, Arunović, četvrti u Tokiju), devete šahistkinje (šeste u Evropi, najbolji rezultat u poslednjih 20 godina), deseti fudbaleri Crvene zvezde (državni prvaci, na proleće nastavljaju u Ligi Evrope)…
POJEDINCI
Novak Đoković (tenis) 55
Jovana Preković (karate) 45
Milica Mandić (tekvondo) 41
Filip Filipović (vaterpolo) 38
Nikola Jokić (košarka) 37
Zurab Datunašvili (rvanje) 29
Damir Mikec (streljaštvo) 27
Tijana Bošković (odbojka) 19
Tijana Bogdanović (tekvondo) 12
Sonja Vasić (košarka) 8
EKIPE
Vaterpolisti 60
Odbojkašice 53
Košarkašice 46
Fudbaleri 43
Basket 37
Odbojkaši 17
Veslanje, dvojac 16
Streljaštvo mešovito 14
Šahistkinje 13
Fudbaleri C. zvezde 11
SVI NAJBOLjI U IZBORU „POLITIKE”
POJEDINCI
1953. Perica Vlašić (veslanje)
1954. Dolinar, Harangozo (st. tenis)
1955. Bernard Vukas (fudbal)
1956. Franjo Mihalić (atletika)
1957. Božidar Komac (vazduhoplovstvo)
1958. Stanko Lorger (atletika)
1959. Duje Smoljanović (kuglanje)
1960. Radivoj Korać (košarka)
1961. Miroslav Cerar (gimnastika)
1962. Miroslav Cerar (gimnastika)
1963. Miroslav Cerar (gimnastika)
1964. Miroslav Cerar (gimnastika)
1965. Branislav Lončar (streljaštvo)
1966. Vera Nikolić (atletika)
1967. Ivo Daneu (košarka)
1968. Đurđa Bjedov (plivanje)
1969. Dragan Džajić (fudbal)
1970. Desanka Perović (streljaštvo)
1971. Vera Nikolić (atletika)
1972. Mate Parlov (boks)
1973. Marijan Beneš (boks)
1974. Mate Parlov (boks)
1975. Nenad Stekić (atletika)
1976. Matija Ljubek (kanu)
1977. Šaban Seidi (rvanje)
1978. Dražen Dalipagić (košarka)
1979. Miodrag Perunović (boks)
1980. Slobodan Kačar (boks)
1981. Borut Petrič (plivanje)
1982. Bojan Križaj (smučanje)
1983. Borut Petrič (plivanje)
1984. Šaban Trstena (rvanje)
1985. Ljubiša Simić (boks)
1986. Rok Petrovič (smučanje)
1987. Jasna Šekarić (streljaštvo)
1988. Jasna Šekarić (streljaštvo)
1989. Mateja Svet (smučanje)
1990. Topić (atletika) i Kukoč (košarka)
1991. Monika Seleš (tenis)
1992. Monika Seleš (tenis)
1993. bez izbora
1994. Jasna Šekarić (streljaštvo)
1995. Aleksandar Đorđević (košarka)
1996. Aleksandra Ivošev (streljaštvo)
1997. Nikola Grbić (odbojka)
1998. Dejan Bodiroga (košarka)
1999. Dejan Bodiroga (košarka)
2000. Vladimir Grbić (odbojka)
2001. Vladimir Vujasinović (vaterpolo)
2002. Dejan Bodiroga (košarka)
2003. Milorad Čavić (plivanje)
2004. Jasna Šekarić (streljaštvo)
2005. Danilo Ikodinović (vaterpolo)
2006. Olivera Jevtić (atletika)
2007. Novak Đoković (tenis)
2008. Milorad Čavić (plivanje)
2009. Milorad Čavić (plivanje)
2010. Zorana Arunović (streljaštvo)
2011. Novak Đoković (tenis)
2012. Milica Mandić (tekvondo)
2013. Emir Bekrić (atletika)
2014. Novak Đoković (tenis)
2015. Novak Đoković (tenis)
2016. Davor Štefanek (rvanje)
2017. Milica Mandić (tekvondo)
2018. Novak Đoković (tenis)
2019. Novak Đoković (tenis)
2020. Novak Đoković (tenis)
2021. Novak Đoković (tenis)
EKIPE
1964. Vaterpolisti
1965. Strelci
1966. Košarkaši
1967. Košarkaši
1968. Vaterpolisti
1969. Košarkaši
1970. Košarkaši
1971. Košarkaši
1972. Rukometaši
1973. Košarkaši
1974. Rukometaši
1975. Košarkaši
1976. Kuglaši
1977. Košarkaši
1978. Košarkaši
1979. Alpinisti
1980. Košarkaši
1981. Košarkaši
1982. Ljubek, Nišović (kanu)
1983. Šurbek, Kalinić (st. tenis)
1984. Ljubek, Nišović (kanu)
1985. Cibona (košarka)
1986. Rukometaši
1987. Vaterpolisti
1988. Vaterpolisti
1989. Košarkaši
1990. Košarkaši
1991. C. zvezda (fudbal)
1992. Partizan (košarka)
1993. bez izbora
1994. bez izbora
1995. Košarkaši
1996. Košarkaši
1997. Košarkaši
1998. Košarkaši
1999. Odbojkaši
2000. Odbojkaši
2001. Vaterpolisti
2002. Košarkaši
2003. Vaterpolisti
2004. Vaterpolisti
2005. Vaterpolisti
2006. Vaterpolisti
2007. Odbojkašice
2008. Vaterpolisti
2009. Vaterpolisti
2010. Teniseri
2011. Odbojkašice
2012. Vaterpolisti
2013. Rukometašice
2014. Košarkaši
2015. Vaterpolisti
2016. Vaterpolisti
2017. Odbojkašice
2018. Odbojkašice
2019. Odbojkaši
2020. Teniseri
2021. Vaterpolisti