Televizijske najave bez prevoda

01. 02. 2022. 12:35

(Драган Стојановић)

U poslednje vreme sve su učestaliji pozivi u štampi na odbranu našeg jezika i pisma. Gotovo svi narodi u svetu imaju neku vrstu zakonske zaštite svog identiteta, koji se najpre ogleda u jeziku i pismu. S punim pravom čitaoci „Politike” negoduju ukazujući na to da više nije pitanje ćirilica–latinica. Usvojili smo oba pisma, ali se u svim oblicima komunikacije sve češće srećemo sa stranim rečima, uglavnom engleskim.

Iako sam ceo život proveo u Beogradu, nisam učio engleski jezik jer sam bio orijentisan na drugo govorno područje i mislim da u tome nisam usamljen. Zbog prirode posla mnogo sam putovao i uvek sam uspevao da se sporazumem s ljudima. Danas, u našem Beogradu, glavnom gradu države Srbije, sve češće se pitam gde ja to živim, jer je skoro nemoguće na ulici pročitati naziv neke firme, a da u njemu nema engleskih reči. O nazivima raznih proizvoda i uputstvima na njima da i ne govorim.

Povod mog javljanja je nešto što me iritira od kada sam postao korisnik TV programa koji emituje kompanija SBB. Privučen zaista raznovrsnim i atraktivnim TV programom, s poznanicima često razmenjujem utiske i uvek dolazimo do istog zaključka i dileme – otkazati pretplatu ili ne. Evo i razloga za to: Izvanredne emisije na kanalima o prirodi i istoriji gotovo je nemoguće pratiti bez „kidanja živaca”. Kompletna najava i prikaz kratkog sadržaja su na engleskom jeziku, bez prevoda, bilo da je reč o tekstu ili tonu. Tekst na engleskom teško da stignu da pročitaju prosečni poznavaoci tog jezika, toliko brzo se menja. Ako se, kojim slučajem, desi da se pojavi prevod, što je veoma retko, jedva stignemo da ga pročitamo jer se zadržava tek nekoliko milisekundi. To, međutim, nije slučaj s prevodom tokom same emisije.

Razumljivo je da smo time revoltirani, pogotovo kada čekamo željenu emisiju, najavljenu u dnu ekrana kao „Sledi...”, ali ne piše kada. Pa vi dotle čekajte gledajući nešto što vas ne interesuje, jer ne znate kada će početi...

Dušan Milenković,
Beograd