Kekanoviću prvi „Beogradski pobednik"
Добитник се обратио званицама у Скупштини града Београда електронским путем (Фотографије Танјуг)
Drago Kekanović, srpski pisac iz Hrvatske, prvi je dobitnik nagrade „Beogradski pobednik” za najbolji roman na srpskom jeziku u 2021. godini, za delo „Privrženost”, u izdanju Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta” iz Zagreba, kako je juče saopšteno u Skupštini grada Beograda.
Prema rečima predsednika žirija prof. dr Predraga Petrovića (a žiri su činili i članovi: dr Slađana Ilić, prof. dr Petar Pijanović, dr Vesna Trijić i dr Nataša Anđelković), na konkurs za ovo priznanje do 15. decembra 2021. godine pristigla su ukupno 162 romana, ali je u poslednjem krugu, pored Kekanovićeve knjige, diskutovano i o delima „Deca” Milene Marković i „Noćna projekcija” Ota Horvata.
– Roman Draga Kekanovića „Privrženost” izdvojio se rafiniranim stilom, bogatom jezičkom građom i pažljivo izvedenim pripovedačkim postupkom, sa nekoliko glasova. Gradeći raskošnu sliku poznog srednjeg veka na prelazu u renesansu, „Privrženost” povezuje prostore Smederevske i Beogradske tvrđave, starog Dubrovnika i Žiče, Celja i zagrebačkog Griča. Poetička samosvest Kekanovićeve knjige oslanja se na iskustvo predanja i žitija, pikarskih i viteških romana, ali iznad svega na inovativan način preispituje osetljive pozicije pamćenja i zaborava u individualnom i kolektivnom trajanju. Prateći sudbine junaka u dramatičnim vremenima, u doba pred pad Carigrada i srpske despotovine, Kekanovićev roman oblikuje slojevitu viziju prošlosti, u kojoj se prepoznaju i obrisi savremenog Balkana na razmeđi Istoka i Zapada, rastrzanog, ali u isti mah, identitetski određenog i premreženog različitim verama i kulturama – stoji u obrazloženju žirija, uz napomenu da se u ravni istorijskih događaja povremeno ukazuje univerzalna hronika beščašća, a da se na intimnom planu roman uspostavlja kao priča o ljubavi i odanosti, u kojoj se uzvišenošću i tragizmom izdvaja lik Kantakuzine Katarine Branković.
– Poput pripovedača Andrićeve „Proklete avlije”, i kazivač Kekanovićevog romana „Privrženost”, osenčen skorim dolaskom smrti, veruje da svet tek u priči postaje vredan da se u njemu živi, hoda i diše – zaključak je ovog obrazloženja.
Laureat Drago Kekanović obratio se zvanicama u Skupštini grada Beograda elektronskim putem, zahvalio je na priznanju i čestitao im prvog „Beogradskog pobednika”, ukazavši na smisao nagrada:
– Bilo ih je, nije da nije, ali se sada dogodilo što dosad nije: ono malo preostalih naših duša koje srećem na zagrebačkim ulicama, počelo me je nazivati pobednikom već kada se „Privrženost” našla na popisu izabranih naslova. Za njih već tada nije bilo nikakve sumnje da smo svi pobednici – rekao je Kekanović.
Kako je pojasnio, junakinja Kantakuzina ušla je u njegov život pre više od pola veka, a postala je njegova suseda onog časa kada je shvatio da sa svog balkona na kaptolskom bregu gleda u prozore njene banske i grofovske palate, na gričkom brdu.
– Bila je to ljubav na prvi pogled. Kćerka Jerine i despota Đurađa Brankovića, sestra Mare sultanije, a o čijoj se mlađoj sestri, udatoj na Zapad, gotovo ništa ne zna. Nisu tome sestre krive, sestre su se volele, krivo je naše neshvatljivo kratko pamćenje. Da, tu sam vam ja, pre pedeset godina, dakle, pao u zamku ove danas zarazne pošasti revizionizma. To što sam se svim svojim moćima držao istine kao pijan plota, neće me oslobiditi kazne. Tolike godine kasnim, kriv sam, priznajem. Ali, Kantakuzina je sada ovde među nama, a ide mi na ruku ona čuvena Floberova: Ema Bovari (Kantakuzina) to sam ja – istakao je nagrađeni autor Kekanović.
Izdavač Čedomir Višnjić iz SKD „Prosvjeta”, koji je u ime dobitnika primio nasgradu od Jasmine Ninkov, direktorke Biblioteke grada Beograda, naglasio je da je nagrađivanjem srpskog pisca iz Zagreba načinjen balans srećnih okolnosti i da ovo priznanje može da nastavi mirno da traje. Zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić takođe je izrazio želju da kao što ove godine slavimo 50 godina Festa, da tako i za 50 godina bude obeleženo pola veka „Beogradskog pobednika”, koji je doprineo imidžu Beograda kao grada kulture.