Osnivač „Blekvotera" uhodio Trampove protivnike
Ерик Принс (Фото EPA/S. Zaklin)
Erik Prins je godinama bio najpoznatiji po osnivanju privatne vojske „Blekvoter”, ali se u poslednje vreme o njemu više govori kao o pokretaču privatne mini „obaveštajne službe”, koja je uhodila Trampove političke protivnike.
Kako piše „Njujork tajms”, Prins je organizovao špijunske operacije protiv demokrata, ali i republikanaca koji nisu bili naklonjeni tadašnjem predsedniku Donaldu Trampu. Pokretač ozloglašene privatne armije spadao je u red najaktivnijih Trampovih podržavalaca, koji su hteli da se domognu informacija na štetu liberala i umerenih konzervativaca. To su radili samostalno, bez formalnih veza s Trampovom vladom i izbornim štabom.
Kao prepoznatljivo ime među republikancima i neko ko je imao iskustva u obaveštajnom radu, Prins je bio ključna ličnost pomenutih operacija. Za taj posao regrutovao je bivše američke i britanske vojnike i agente, a njujorške novine otkrivaju da je imao glavnu reč i u prikupljanju donacija za finansiranje tih akcija. Angažovao je ljude koji su se infiltrirali među demokrate i republikance skeptične prema Trampu i tako dolazili do podataka šta se radi u suprotstavljenom taboru. Treninzi su se održavali i na Prinsovom privatnom ranču. Niko od ljudi koji se pominju u ovom kontekstu nije hteo da komentariše navode iz teksta.
Posle službe u američkoj vojsci, Prins je osnovao plaćeničku armiju „Blekvoter”, koja je radila za Pentagon i Centralnu obaveštajnu agenciju. Za nju se čulo širom sveta posle masakra nad 17 iračkih civila u Bagdadu 2007, za šta su bili odgovorni Prinsovi „psi rata”. Kako je postala ozloglašena, kompanija je promenila ime u „Akademi”, ali je nastavila s radom. Nekadašnji „Blekvoter” unajmljivali su i Ujedinjeni Arapski Emirati da bi ova kompanija za njih formirala vojsku stranih plaćenika koji će štititi naftne bušotine i razbijati proteste. Prins je na kraju prodao „Blekvoter” i pokrenuo novu privatnu „bezbednosnu agenciju”, angažovanu uglavnom za obezbeđivanje kineskih kompanija u Africi i drugde na novom „putu svile”. Mediji su pisali da je ta nova kompanija, „Frontijer servis grup”, 2019. postigla sporazum s vladom u Pekingu da izgradi kamp za obuku u kineskoj pokrajini Sinđang. Iako nikad niko nije razjasnio o kakvoj obuci je reč, projekat je izazvao ogromnu pažnju jer je zbog Sinđanga Zapad kritikovao Kinu, optuživši vlasti te zemlje da su u ovom regionu otvorile kampove za prevaspitavanje pripadnika muslimanske manjine.
I pored toga što je „Blekvoter” postao sinonim za najgore stvari koje su se dešavale u iračkom ratu, osnivač ove plaćeničke vojske ostao je važan igrač na političkoj sceni. Njegova porodica spada u značajne donatore Republikanske stranke, a posebno je bila izdašna u finansiranju Trampovih kampanja. Prins je pokušavao da bude nezvanični savetnik u bivšoj administraciji, pa je Trampu nudio različite usluge. Među njima je i ponuda da tadašnjem američkom lideru posredstvom bliskoistočnih kontakata organizuje neformalne susrete s ruskim zvaničnicima. Predlagao je i da njegovi komandosi potpuno zamene američku vojsku u Avganistanu. Od ovih predloga na kraju nije bilo ništa, ali se porodica najpoznatijeg privatnog vojnika i špijuna svejedno visoko kotirala u nekadašnjoj vladi. Prinsova sestra Betsi Devos bila je ministarka obrazovanja u Trampovoj vladi. Pre nego što je napustio Zapadno krilo, predsednik je pomilovao četvoricu Prinsovih plaćenika osuđenih zbog zločina u Bagdadu. Trojica su bila osuđena na 30 godina zatvora, a jedan na doživotnu robiju.
Prins je pre dve godine vrbovao ukrajinske veterane da se pridruže njegovoj privatnoj vojsci i neuspešno ubeđivao vladu u Kijevu da ga pusti u ukrajinsku industriju naoružanja, pisao je magazin „Tajm”.
Među projektima koje je predlagao Trampu bila je i privatna Centralna obaveštajna agencija. Na tu ideju je došao pošto se šef Bele kuće u to vreme često sukobljavao s obaveštajnim službama, nazivajući ih „dubokom državom”, odnosno državom u državi. Bio je to još jedan neostvareni san Erika Prinsa, koji je morao da se zadovolji infiltriranjem u redove pojedinih političkih protivnika, pa ni to nije pomoglo Trampu da pobedi na izborima.