Šeki i hiljadarka

15. 02. 2022. 18:00

Легендарни фудбалер и боем: Драгослав Шекуларац (Фото Анђелко Васиљевић)

Kao dečak sreo sam Dragoslava Šekularca na ulici, prilazim mu. Ljubazan, prijatan i mio, dao mi je fotografiju sa posvetom. Sav presrećan pokazujem mojim drugovima, niko mi ne veruje, Šeki je bio planetarno popularan, čarobnjak lopte, simbol sporta a fudbala naročito. Svrstavao se među najbolje fudbalere sveta – Pelea, Di Stefana, Garinča. U to vreme to su bile zvezde koje su svojom popularnošću dostigle nebesa.

Šeki je bio božanstvo koje hoda po zemlji. Stalno je bio u centru pažnje. Zahvaljujući njegovim majstorijama koje su proslavile Crvenu zvezdu i njega. Šeki je bio čuven i po skandalima, recimo u Nišu kada je udario sudiju, kažnjen je sa 18 meseci  neigranja. Posle toga odlazi u Bileću na odsluženje vojnog roka. Bileća se  zahvaljujući njemu i proslavila.

Hiljadarkom, tada najvećom novčanicom Šeki je glancao cipele. O čemu se radilo! Pričao mi je Šeki, njegov veliki prijatelj Vladica Popović bio je poznat kao cicija, Šeki je hteo da mu pokaže da je novac – ništa. To je posmatrao novinar i sve novine su o tome pisale, kao o skandalu nad skandalima. Njegova popularnost imala je kosmičku snagu, obožavali su ga i stari i mladi. Obožavale su ga i žene, bio je srcolomac ženskih srca druge polovine prošlog veka. Poznata je njegova romansa sa jedinstvenom Oljom Ivanjicki, vamp-ženom, koja je u to vreme bila najpoželjnija lepotica. Italijani su mu nudili ogroman novac da pređe u Juventus. Dali su mu blanko ček da on sam ispuni, a Zvezdi da izgradi stadion. Aleksandar Ranković tada drugi čovek u zemlji, po nalogu Tita, nije mu dozvolio da ode, govorio mu je:

– Ti si potreban ovde, ti treba da zabavljaš radničku klasu!

Upoznajem Šekija.

Ispostavilo se da mi imamo mnogo zajedničkih prijatelja Ilija Petković, Olja Ivanjicki, Đorđe Marjanović, Bogoljub Kahriman. Kahriman je jedan od naših najboljih boksera, osvajač „Zlatne rukavice”. On je jedini uspeo da nokautira čuvenog Džordža Čuvala. To se desilo prilikom sparingovanja pred meč sa Kasijusom Klejom. To ni Kasijus Klej, kasnije Muhamed Ali, nije mogao.

Moj zemljak i veliki prijatelj Ilija Petković bio je najbolji Šekijev prijatelj, Šeki ga je obožavao, često je govorio:

– Za Petka bih i život dao!

Šeki je trenirao Bele orlove u Kanadi sa kojima se nije proslavio. Vlasnik kluba hteo je da ga otpusti, voleo je Šekija koji je trenirao njegovog sina i učio ga majstorijama fudbala. U to vreme klub je slavio svoj jubilej  i gazda mu je rekao:

– Ako mi na proslavu dovedeš Iliju Petkovića, ostaješ u klubu.

Petković je tada bio savezni selektor fudbalske reprezentacije Jugoslavije i njegovo prisustvo svakako bi uveličalo tu proslavu. Šeki u utorak zove Petkovića i moli da dođe na proslavu kluba u Kanadu. Ali Ilija Petković u petak treba da ide na službeni put za Nemačku. Kad mu je Šeki objasnio o čemu se radi, Ilija je sutradan avionom otputovao za Kanadu. Odmah posle toga vratio se u Beograd, a potom je otputovao za Nemačku. To mu Šeki nikad nije zaboravio.

U to vreme naša zajednička prijateljica Olja Ivanjicki bila je najpoželjnija žena, san snova mnogih  muškaraca. Imala je romansu sa Šekijem, za razliku od mene koji sam sa Oljom bio samo veliki prijatelj. Jednom prilikom pitao sam Olju šta misli o Šekiju?

– Veliki laf, šarmantan, duhovit i uvek mi sa putovanja donosi poklone! – odgovorila je.

Jednom prilikom, priča Olja, pitala je Šekularca šta misli o Dostojevskom.

– Ja tog fudbalera ne znam, u kom klubu igra – pitao je Šeki.

Šeki ju je oduševio, Olja je mislila da je to jedna od njegovih fora. Pitala ga je šta bi voleo da radi kad završi sa fudbalom!

– Profesor geografije – odgovorio je Šeki.

– Zašto – upita Olja.

– Proputovao sam ceo svet, voleo bih da deci pričam o tim gradovima – odgovorio je Šekularac.

Nekoliko godina kasnije i ja sam pitao Šekija, šta misli o Dostojevskom!

– To me je već neko pitao, tog fudbalera ne znam – rekao je Šeki.

Šekijeva velika ljubav bili su šah i kocka. Jedne večeri u kockarnici na stadionu Partizana Šeki i ja igrali smo šah od  šest po podne pa sve do sutradan u tri ujutru.

Šeki nije voleo da gubi, kad ja pobedim pravdao bi se!

– Od tebe sam duplo stariji! A kad dobije igru, govorio je:

– Vidiš kako veliki Šeki igra!

U tri ujutru smo krenuli kući. Igru je nastavio na poker aparatima. Za petnaest minuta dobio je 5.500 evra. Sutradan je sve izgubio. Sudbina je htela da dva velika prijatelja tokom života Ilija Petković i Šeki, na Novom groblju u Aleji velikana budu sahranjeni jedan pored drugog. Društvo im prave Olja Ivanjicki, Đorđe Marjanović, i Vladica Popović.

Jednom prilikom sretnem Šekija ispred stadiona Partizana i zamolim ga da napravimo zajednički snimak. Nailazi neki momak koga zamolim da nas slika. Zahvaljujem mu, a on pita hoću li da se fotografišem sa njim.

– Ne hvala –odgovorio sam.

Ispostavilo se da je to bio legendarni Nemanja Vidić, nekada najbolji fudbaler Evrope, kapiten čuvenog engleskog Mančestera.

Pita me Šeki:

– Ko je po tebi najbolji fudbaler?

Sležem ramenima i pitam:

– A  za tebe?

– Dragoslav Šekularac – odgovara Šeki.

– Ti si  dobar ali Džaja je bolji, a uz to i veliki gospodin – rekao sam.

Na te reči, neočekivano fizički je nasrnuo na mene.

Jednom prilikom zove me Šeki  telefonom.

– Zovi Matiju Bećkovića na ručak – kaže Šeki.

– Ko plaća – pitao sam.

– Ja – odgovorio je Šeki.

– Što ga onda ti ne zoveš – pitao sam.

– Nemam njegov broj telefona – odgovara Šekularac.

Dajem Šekiju broj telefona Matije Bećkovića.

Nedugo potom Matija mi se javlja telefonom.

– Milane, javio mi se neki čovek, predstavio se kao Šekularac, njegov glas poznajem, izgleda da je stvarno bio Šeki – kaže Matija.

Rekao sam Matiji da je sve u redu i objasnio o čemu se radi.

Šeki  je pored poštovanja prema Matiji, imao i strahopoštovanje, otprilike kao kriminalci od policije. Matija Bećković, Šekularac, Dušan Popović i ja nalazili smo se u Skadarliji.

Tom prilikom Matija je Šekularcu poklonio svoju knjigu sa posvetom. Šekiju je Matija bio božanstvo. Knjigu je nosio u prostorije kluba Crvena zvezda i  pokazivao fudbalerima. Govorio je:

– Vidite ovog čoveka, on u malom prstu ima više mozga nego svi vi zajedno u glavi – govorio je Šekularac fudbalerima.

Tom prilikom smo napravili zajednički snimak, koji visi na zidu među stotinak znamenitih ličnosti, koji su bili gosti Skadarlije.

Reditelj

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista