Novogovor, nasilje nad jezikom
(Фото А. Васиљевић)
Radim na Filozofskom fakultetu. Vanredni sam profesor. Pre tri sedmice zaposleni nastavnici dobili su dopis iz Odseka za pravne, kadrovske i administrativne poslove fakulteta pod nazivom „Primena rodno senzitivnog jezika u skladu sa odredbama Zakona o rodnoj ravnopravnosti”. U dopisu nas pozivaju „da se postupa u skladu sa ovim zakonom”, te se u tom smislu zaposleni upućuju da se pridržavaju „Priručnika za upotrebu rodno senzitivnog jezika”. Ovaj proces nametanja jednog nedavno usvojenog zakona i njime kreiranog „rodno senzitivnog jezika”, međutim, pratilo je kategorično protivljenje struke. U više navrata protestovale su naučne ustanove koje se bave srpskim jezikom. Sve one objedinjene su u Odboru za standardizaciju jezika. Reč je o uglednim, međunarodno priznatim i starim institucijama kakve su Matica srpska, SANU, CANU, ANURS, Institut za srpski jezik, SKZ, a sa njima i osam filoloških fakulteta (u Beogradu, Novom Sadu, Nikšiću, Prištini, Nišu, Istočnom Sarajevu, Banjaluci i Kragujevcu). Ove ustanove ukazuju da je veštački i nametnut tzv. rodnosenzitivni jezik „u suprotnosti sa celom istorijom norme srpskoga književnog jezika, a samim tim i sa njegovim sistemskim i strukturnim pravilima”.
Stručnjaci ukazuju da u srpskom jeziku gramatički i prirodni rod nisu direktno povezani. Imenica ženskog roda može da denotira isključivo muškarce (npr. „muškarčina”), imenica muškog roda može da denotira isključivo žene (npr. „devojčurak”), imenica ženskog roda može da denotira i muškarce i žene istog zanimanja (npr. „sudija”), kao što to može da čini i imenica muškog roda (npr. „vatrogasac”). Filolozi upozoravaju da je reč o istinskom političkom nasilju nad jezikom, te u potpunosti odbacuju primenu „rodno senzitivnog jezika”, a naročito kritikuju i direktno odbacuju korišćenje preporučenog „Priručnika za upotrebu rodno senzitivnog jezika”.
Za veliki deo profesora i naučnika zaposlenih na našim univerzitetima, ove mere nisu ništa drugo nego birokratsko nasilje nad jezikom i mišljenjem. Beogradski univerzitet i njegova preteča Velika škola, vekovima su poznati po otporu svakoj vrsti nasilja, a posebno prema birokratskom teroru nad slobodnim mišljenjem. U dobu kada je lično opredeljenje postalo neka vrsta totema – pa je sasvim logično da se neko opredeljuje oko svega pa i oko bioloških datosti – doživeli smo da nam prete sudskim procesima ukoliko dosledno ne primenjujemo nametnuti jezik koji su dizajnirale nestručne osobe ugledajući se na strane jezike bitno različite od našeg. Ekstremisti su u istoriji uvek za cilj imali da suzbiju druge i drugačije, a totalitarni političari da ukinu drugačije mišljenje. Perverzija je ovog vremena što to neki čine u ime manjina i odbrane različitosti!?
Administrativna ustanova koja nas je o novom „zakonu” obavestila nije ni pokušala da poštuje jedan drugi zakon ove države, pa nam se nadležna osoba – gospođa Valentina Lepojević Kolarić – obratila koristeći latinicu umesto ćirilicu. Fanatična gorljivost službenika novog totalitarizma dovodi nas pred pitanje: da li ćemo biti denuncirani ako ovaj novogovor dosledno ne upotrebljavamo pred studentima i da li će naše naučne monografije i udžbenike na njega biti prevođene po sili zakona?
Posebno je skaredna činjenica da ovaj napad na autonomiju univerziteta predvodi osoba koja se nalazila u vrhu Narodne skupštine kada su pre dvadeset godina pripadnici njene stranke otimali mandate izabranim poslanicima, ratovali sa Vrhovnim sudom i koja je tokom prethodnih godina pokazala potpunu političku nenačelnost i ličnu nesolidnost. U stručnom pogledu ministarstvo se oslonilo na osobu koja je u javnosti lažno optuživala mr Zorana Ćirjakovića, a kada je ovaj naš naučnik zbog toga otpušten sa posla propustila je da ga tuži ili na bilo koji drugi način dokaže svoje tvrdnje.
Verujem da od naših svetlih, časnih i teških tradicija ne bi smelo da odstupi ni savremeno pokolenje profesora i studenata srpskih univerziteta. Mi nećemo pristati na bilo kakvo nametanje laži umesto istine, pomodne ludosti umesto mudrosti i sile umesto pravde. Naravno, ne želimo ni da odvraćamo one koji su opredeljeni da koriste novogovor. Neka priroda jezika i sloboda pokažu ko je bio u pravu. Zalažemo se za punu slobodu naučnog mišljenja i izražavanja, koja se tradicionalno neguje na Filozofskom fakultetu i beogradskom univerzitetu, uključujući i punu slobodu korišćenja jezika, što podrazumeva i pravo na izbor jezičkog standarda propisanog od strane relevantnih stručnih i naučnih ustanova našeg naroda. Dozvoljavajući slobodu svakome, zahtevamo je i za nas.
Uveren sam da ćemo braniti i odbraniti naučne principe, slobodu i ravnopravnost u istoj meri i jednako uspešno kao što su naši prethodnici u minulim stolećima odbranili slobodu, demokratiju, ravnopravnost i naš narod.
Napredni klub
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista