Rudnik u Srbiji, prerada rude u Libiji

24. 02. 2022. 12:12

(Фотодокументација „Политике”)

Nedavno je javnost u našoj zemlji izrazila zabrinutost zbog planova da se otvori rudnik litijuma smatrajući da bi došlo do zagađenja okoline.

Imam predlog kako bi mogao da se koristi rudnik litijuma i bora, a da ne bude zagađenja vode i zemljišta. Neprerađena ruda jadarit u kontejnerima bi se preko luke Bar odvozila do luke Sirt u Libiji, a zatim južno od te luke u deo pustinje Sirt, ili još južnije, gde bi se vršila potrebna tehnološka prerada minerala jadarita za dobijanje litijuma i bora, a jalovina bi se mešala s peskom i uz to i zatrpavala peskom. Prerada bi se vršila ili bliže moru, ili na jugu, gde bi se pronašla velika podzemna jezera (kojih ima u pustinji) kako bi se obezbedila voda potrebna za tehnološki proces. A nadalje se zna šta treba raditi.

Pošto mi nije poznat procentualni sastav minerala litijuma i bora u jalovini, pretpostavljam da se deo te jalovine može mašinsko-tehnološkim procesom odvajati od rude, pa bi mogao da ostane u samim napuštenim tunelima i galerijama rudnika. Tako bi se u dalekoj budućnosti izbegla znatnija tektonska pomeranja.

Možda trenutno ovaj predlog izgleda nerentabilno zbog troškova transporta, iako bi se ekološki troškovi znatno smanjili, ali posle nekog vremena ovakav poduhvat će sigurno biti izvodljiv i isplativ. Isplatilo bi se i kada bi ovaj prevoz bio vršen kombinovanim transportnim brodovima-cisternama, koji bi od Bara do Libije prevozili rudu, a u povratku dovozili naftu i prazne kontejnere. (Neke zapadnoevropske zemlje, kao što su Francuska, Velika Britanija i Nemačka, i danas uvoze ugalj iz Južne Amerike za svoje termoelektrane.) Mešavina jalovine i peska kasnije bi mogla da se iskoristi kao pogodno tlo za pošumljavanje tropskim rastinjem, što je za Libiju veoma bitno.

Božidar S. Radulović,
dipl. inž. u penziji, Beograd