Pravedna kazna zbog posečenog drveća
Од тополе на Ади Циганлији остао је само пањ (Фото: Б. Васиљевић)
Na stranicama „Politike” malo-malo pa pročitam vesti o posečenom drveću. Od bulevara koji vodi pored „Madere”, „Metropola”, Univerzitetske biblioteke, pored „Lole” (tamo sam stanovao) ka Lionu, kada je izveštavano o velikoj seči stabala, preko seče na Zvezdari, na Dorćolu i na mnogim drugim mestima, vandali se spustiše na reku. Ali ne stvaralački, kao „Beograd na vodi” (nekada projekt „Europolis”), već rušilački.
Ada mnoge oduševljava. Ali nekome smetaju topolin cvet, lišće topole... prostor koji zauzima vidik posedniku kafića i korisnika prostora. Grane topole su krhke, lako lomljive i nisu baš za grejanje. Ne daj bože da i „panj” dobije vrednost.
U traženju odgovora kako rešiti ovaj problem podsećam na jednu istorijsku analogiju: Pijani vandali, zaposleni u stovarištu „Kolinske” u Dobričevu, nekoliko kilometara od Ćuprije, vraćajući se sa šenlučenja u „Ploči” (tada elitni restoran na Moravi) polomili su duž Ulice Milice Cenić sve mlade stabljike posađene mesec dana ranije. Skandal kod građana, uzbuna u policiji...
Tadašnji, mudri i energični načelnik Policijske uprave Ćuprije Vidan Marjanović naredio je „opštu mobilizaciju” svih zaposlenih – i onih iz kancelarija, i onih sa dežurstava, i onih na godišnjem odmoru – rekavši da niko ne može da dođe u stanicu dok se vandali ne pronađu. Već narednog jutra vandali su bili na mestu počinjenog prekršaja, u Ulici Milice Cenić, ali ne u uniformama „Kolinske”, već u uniformama zatvorenika Okružnog zatvora iz Ćuprije, i o svom trošku i za sadnice i za alat rasađivali su nove sadnice i sve doveli u prvobitno stanje.
Tako se to radi. A i tada su postojala prava, ali prava ugroženih građana i njihovog grada.
Profesor emeritus dr Radmilo Todosijević,
Novi Sad