Radoznalost koja motiviše

Borka Golubović-Trebješanin

14. 03. 2022. 20:00

Атеље 212 (Фото: Т. Јањић), Новица Антић (Фото: Н. Миловановић)

Evo već drugu sezonu Atelje 212 pokušava da svojoj publici pruži relevantnu umetničku informaciju o tome ko su ti novi, savremeni dramski pisci u Evropi i svetu. Koja su to pitanja kojima se bave na početku novog veka, kaže za „Politiku” Novica Antić, upravnik Ateljea 212, komentarišući aktuelne repertoarske iskorake svoje pozorišne kuće.

– Nekada u svojim dramama naši autori ne postavljaju samo pitanja, već daju i odgovore, odgonetke na zagonetke koje pred nas postavlja ovo nimalo lako doba. Ali najčešće ostavljaju umetnicima i gledaocima da sami nađu svoj sopstveni, lični odgovor – kazuje Novica Antić.

Odabrati novu predstavu koju će ponuditi publici je i teško, i lako u isti mah. Teško je, primećuje naš sagovornik, jer se treba pomučiti, čitati, prevoditi, tražiti, gledati, informisati se, savetovati se sa kolegama, ovde i inostranstvu. Zatim, ne mora da bude sve što se u svetu izvodi i to sa uspehom, prihvatljivo i izvodljivo i kod nas.

– Takođe, treba voditi računa i o tome da Atelje 212 nije pozorište jednog reditelja, jednog pisca, upravnika, dramaturga, glumca, jedne vrste publike… Ne treba po svaku cenu nametati svoj, ili nečiji drugi ukus, pa bio on i najbesprekorniji. U pozorištu, bar ja tako mislim, svako treba da pronađe nešto što njemu odgovara i što ga nadahnjuje, mi smo tu da samo uspostavljamo generalni pravac. Potrebne su nam predstave koje će odražavati svu onu raznolikost ovoga sveta i ovoga veka, tu ne treba biti isključiv. Ne treba se plašiti ni neuspeha, on je uvek tu, visi kao mač nad svakim umetničkim poduhvatom. Ali ako je i neka predstava čak i neuspešna, mislim da je bolje da je taj neuspeh posledica nečeg novog što smo pokušali, nego nečeg starog što po stoti put „recikliramo” – priča Antić i primećuje:

– S druge strane, repertoar je i lako napraviti. Kada uspostavite neke standarde, kada reditelji, glumci, dramaturzi, pisci vide i osete to nešto što nazivamo repertoarskom politikom, sami dolaze, javljaju se, predlažu, pišu... Onda polako sve počinje da se uklapa, kao mozaik.

Ove sezone Atelje 212 izveo je tri premijere: „Balkan bordello”, svoju prvu koprodukciju sa njujorškim teatrom „La mama” i prištinskim Kendra teatrom, zatim predstavu „Pristanak” savremene britanske spisateljice Nine Rejn i komad „Amsterdam” izraelske spisateljice Maje Arad Jasur.

– Do kraja marta čeka nas premijera novog komada naše autorke Jelene Kajgo, „Rolerkoster” u režiji Milice Kralj. Radi se je o uslovno rečeno, komediji iz našeg savremenog života koja nas, kroz sukob generacija, tipične beogradske majke i prepoznatljive beogradske ćerke, vodi i u blisku budućnost, koja i nije baš tako komična. Zatim nas čeka komad za nas potpuno novog ruskog dramskog pisca, Alekseja Žitkovskog „Posaditi drvo”. I ovo je komična i setna priča o sukobu generacija, oca vaspitanog u komunizmu i sina, pripadnika „milenijumske generacije”, nama vrlo prepoznatljiva i bliska. Ovaj komad režira mladi reditelj Pavle Terzić, a glavnu ulogu igra naš prvak Branimir Brstina. Sezonu završavamo novim komadom Olge Dimitrijević „Drama o kraju sveta”, tekstom meni lično veoma dragom, o dramatičnim i bojim se, nepopravljivim posledicama koje čovek ostavlja na ovoj planeti – otkriva Antić.

„Dramu o kraju sveta” i režira Olga Dimitrijević, a biće, kako saznajemo, premijerno izvedena u Novom Sadu, kulturnoj prestonici Evrope, a zatim u Beogradu, u prostoru u kome Atelje 212 prvi put igra – Botaničkoj bašti.

– Od jeseni nas čeka novi komadi Tanje Šljivar „Kao sve slobodne devojke”, drama koja je uspešno izvođena od Nemačke do Argentine, a evo, kod nas se prvi put izvodi. Ovu predstavu će režirati Selma Spahić, gošća iz Sarajeva. Zatim slede dve trenutno najintrigantnije dramske spisateljice, američka Sara Rul, sa komadom „Čista kuća”, u režiji mlade rediteljke Andree Pjević i, engleska Elis Berč, u pitanje je komad „Pobuni se. Rekla je. Opet se pobuni” u režiji Jovane Tomić. Obe drame su praizvedbe u Srbiji. Godinu bi trebalo da završimo režijom Paola Mađelija. U pitanju je iznenađenje koje će, mislim, obradovati našu publiku – kaže Antić uz napomenu da će u ovim novim predstavama igrati gotovo većina glumaca iz ansambla, svih generacija ali će publika imati i priliku da vidi neke nove, veoma mlade glumice i glumce, prvi put na sceni Ateljea 212.

– Planiramo i gostovanja, posebno me raduje to što ćemo u aprilu na njujorškom Menhetnu, u pozorištu „La mama” odigrati 12 predstava naše koprodukcije, „Balkan bordello”. Ovog proleća ćemo sa našom predstavom „64” Tene Štivičić, u režiji Alise Stojanović, zatvoriti festival „Marulićevi dani” u Splitu. Ovo je prvi put posle dvadesetak godina da Atelje 212 učestvuje na ovom festivalu, koji je, za hrvatsko pozorište ono što nama predstavlja Sterijino pozorje. Slede nam gostovanja na festivalima u Bijeljini, Zagrebu, Banja Luci, Šapcu, u Makedoniji, Bugarskoj – napominje Novica Antić. Dok nabraja planove i realizovane projekte, postaje mu jasno da su, glasno razmišlja, najveći broj pisaca koje su već izveli ili koje će izvesti, kao i reditelja – žene. Ta činjenica ga, kaže, raduje, govori o tome da u našem pozorištu, polako ali sigurno žene, mlade umetnice, zauzimaju ono mesto koje im u Evropi odavno pripada.