Između grotesknog i komičnog dela

22. 03. 2022. 18:00

Еурипид Ласкаридис на сцени у маштовитом костиму (Фото: Miltos Athanasiou / BFI)

Čini se da umetnost nema nikakvu drugu misiju osim da nam pomogne da sagledamo naše krhko postojanje. Upravo komad „Relikvija” smelo i živo podstiče na takvo razmišljanje, ističe atinski umetnik Euripid Laskaridis, koji je doputovao u našu prestonicu kako bi odigrao pomenutu predstavu, večeras i sutra uveče od 20 časova u Bitef teatru, na 19. Beogradskom festivalu igre. Reč je o solo komadu u kom je Laskaridis izvođač, koreograf, reditelj, dizajner scene, dok neverovatan dizajn kostima potpisuje Angelos Mentis. Iza ovog uspešnog komada stoji i više nego kreativan tim.

– Da nije bilo sjajnih saradnika, ovakva predstava se ne bi dogodila. Iako nije bilo budžeta, niti jasnog plana gde i kako dalje, bili su tu zlatni saveti Tatjane Bre, rediteljskog asistenta, Angelosa Mentisa, kostimografa koji mi je dao ključ u kom pravcu raditi, i Dimitrisa Papajoanua, jednog od najpoznatijih grčkih koreografa-reditelja, koji mi je i mentor. On mi je dao punu podršku na svaki mogući način. Osećam se blagoslovenim što imam ljude oko sebe, koji su vođeni čistim entuzijazmom umetničkog istraživanja – ne propušta Laskaridis da pohvali svoje saradnike.

Grčki umetnik u komadu „Relikvija” istražuje, razigrano i van klišea, svakodnevni život – male detalje, kolektivnu podsvest, imaginarno i apsurdno, pri tome testirajući granice našeg prihvatanja neskladnog i nepoznatog. Publika tako može da sagleda sve ono što se nalazi iza pojavnog sveta iako je okom nevidljivo. Solo komad „Relikvija” događa se u improvizovanoj prostoriji-pozornici, svojevrsnoj areni, u kojoj igrač postavlja svoje nespretno oblikovano telo pod lupu stvarnosti, a događaji se odvijaju između grotesknog i komičnog.

– Igra ne koristi reči i razume mnoge jezike. U svetu izvođačke umetnosti pokušavaju da pronađu nove žanrove, da nas kategorišu. Međutim, autori s posebnim umetničkim glasovima poput mog, koji se ne mogu lako definisati, nalaze utočište u svetu igre, koja je umetnost bez granica – navodi Laskaridis, nekadašnji student glume u Atini, pri Umetničkom teatru Karolosa Kuna, a režiju je studirao na njujorškom koledžu Bruklin, kao stipendista Onazisove fondacije.

Nastupa od 1995. godine, sarađujući s rediteljima poput Dimitrisa Papajoanua i Roberta Vilsona. Dobio je stipendiju „Pina Bauš”, koja mu je omogućila da putuje u Okland i Santjago, kako bi detaljno posmatrao rad koreografa-reditelja Lemija Ponifasija. Samostalno je počeo da režira 2000. godine, kreirajući scenske komade i nagrađivane kratke filmove. Kompaniju „Osmosis” je osnovao 2009. godine, kada je počeo da prikazuje svoje radove širom Grčke.

– Fascinira me ljudska priroda, njena neobičnost, njene velike moći i slabosti! Kako želimo da budemo najbolji što možemo, a ipak smo suočeni sa svojim bezbrojnim ograničenjima. Ovo je naša sudbina i to je vrlo ironično i zato me toliko dirne. Kao političko stvorenje, veoma svesno naših nedostataka kao vrste, uvek me je zanimalo kako ljudski mozak funkcioniše kada naiđe na prepreke. Smatram da je iznenađujuće da smo u 21. veku veoma svesni nejednakosti u svetu, ali nismo u stanju da rešimo to pitanje, u javnosti – naglašava grčki umetnik.

Verovatno je to razlog zbog kog od 2013. godine Laskaridisova trupa „Osmosis” organizuje radionice i projekte koji utiču na društvenu samosvest.