Ljubavna priča Rake Drainca
Љубав га је повезала са Шапцем: Раде Драинац (Фото: Википедија)
Godinama me zanima sudbina pesnika Rake Drainca. Povezan je i s našim gradom (Šabac) zbog romana „Španski zid”, kao i njegovog gostovanja 1928. godine.
U knjizi Nedeljka Ješića „Cirkus Drainac” pronašao sam i ove redove: Za razliku od Drainca, koji se u svet otisnuo iz divljine, žena s kojom je proživeo najstrasniji ljubavni roman rođena je i odrasla u bogatstvu i izobilju. Njen otac Andra Jovanović bio je ugledni šabački lekar i vrlo imućan – imao je više kuća u Šapcu (u jednoj od njih rođen je Laza Lazarević), a po majci bila je unuka jednog od najbogatijih ljudi u Aranđelovcu – trgovca Vujice Gajića. Njeno ime je bilo Milica, a bližnji su je zvali Cica... Roditelji su je (čuvali) zbog njenog greha u ranoj mladosti...
Pouzdano se zna da je njen otac udesio da se uda za studenta medicine Đura Ostojića i zatim ih oboje izdržavao u Beču do kraja njegovih studija. Iz tog vremena sačuvana je jedna fotografija grupe jugoslovenskih studenata u Beču, (bili su to članovi Kluba jugoslovenskih marksista, kojima je pripadao i Đuro... Inače, ova fotografija je posebno zanimljiva po tome što se na njoj, uz ostale članove kluba, nalaze i Mustafa Golubić i Pavle Bastajić, koji će nešto kasnije postati istaknuti sovjetski obaveštajci i egzekutori.)...
Ima osnova da se zaključi da je zbog Cicine veze s Draincem njen muž odlučio da se iz Beograda presele u Šabac. Svakako je računao da će posle toga ljubavnici prestati da se traže, a nadao se i da će nju njeni roditelji uspeti da urazume. Ali prevario se. Oboje su bili obuzeti jednako snažnom strašću i nikakve smetnje i obziri nisu ih mogli sprečiti da se i dalje povremeno sastaju i u Šapcu i u Beogradu. Udešavali su to sami, a koristili su se i uslugama odanih prijatelja iz Šapca. Glavni pomagač u tome bio im je Živorad Žika Popović, cenjeni šabački profesor, koji je veoma cenio Drainca kao pesnika i blisko se s njim sprijateljio. Preko njega Drainac je slao pisma Cici, a on ih je diskretno njoj dostavljao. Uz razne druge usluge, organizovao je pred kraj decembra 1928. u Šapcu i književno veče, na kojem je Drainac bio glavni učesnik.
Takođe im je na usluzi bio i neki Mikić... Začudo, iako je knjiga sadržala dva sasvim različita romana, na korici je odštampan samo jedan naslov: „Španski zid”... Ali to se nije moglo sakriti, pogotovo ne u Šapcu, gde su lako prepoznalo da je u romanu (koji je Drainac posvetio „svome prijatelju Živoradu Popoviću, profesoru” i time ga na neki način učinio svojim saučesnikom) opisana Cica. No, čim se ovo razglasilo po Šapcu, Cicin otac, koji je bio najozlojeđeniji zbog ovog novog brukanja Cice i njenog muža, otišao je knjižaru, otkupio sve primerke knjige i zatim ih spalio...
Kako je kazivao publicista Vitomir Bujišić, Šapčanin koji je upamtio to vreme, „njih dvoje sednu u fijaker i odoše pravo u kafanu ’Proleće’, u kojoj je bilo i soba za izdavanje gostima”...
A posle dva-tri meseca, misleći da se Cica nikad neće odljutiti, utapao je svoju tugu u alkohol i uz violinu pevao kuplet koji je sam sročio: Kad ugledaš na mesecu vrapca,/Doći će ti dragana iz Šapca...” (Videti Penjinovu pesmu: „U veselom Šapcu šili gaće vrapcu”.) Zanimljivo je da danas kod nas nema više ni vrabaca.
Jovan Rukavina,
Šabac