Sreću pronalazim u sebi

Ljiljana Petrović

15. 04. 2022. 12:11

(Фотографије: Петар Ђорђевић/Story)

Pošto sam dete prosvetnih radnika, od mene se očekivalo da krenem stopama roditelja, to se nekako podrazumevalo, kaže Jana Milić Ilić. Prvo sam upisala Filološki fakultet i godinu dana kasnije izašla na prijemni za glumu, sakrivši to od majke i oca. Tek kad sam prošla prijemni i upisala Fakultet dramskih umetnosti, saopštila sam im, bili su šokirani. Razumem njihovu brigu iz ove perspektive, ali sam srećna što sam bila dovoljno hrabra da pokušam da ostvarim svoju najveću želju – da postanem glumica.

Diplomirala je u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Rođena je u Kruševcu. Karijeru je počela 2003. godine. U poslednjih šest meseci gledamo je u liku simpatične Drine Popović u seriji „Kolo sreće” na Prvoj TV. Bila je Drina i u „M(j)šovitom braku”, Olga u „Ranjenom orlu”, Lejla u „Larinom izboru”. Popularnost joj je donela Marina u „Istinama i lažima”. Kaže da je to bio projekat za pamćenje. Igrala je i u filmovima „Srpski ožiljci”, „Đavolja varoš”, „Četiri ruže”..., predstavama „Let iznad kukavičijeg gnezda”, „Bluz za Mesiju”, „Dekameron”...

– Ovaj posao nije lak i ne ide sve uvek po planu, pravimo kompromise, borimo se sa rediteljima i oni s nama. Nismo uvek zadovoljni krajnjim ishodom. Dosta je sujete, mnogo se snima. Treba se snaći i opstati u svemu tome. Sudbina glumca nije da bira, već da bude izabran i da opravda očekivanja. Obožavam pozorište, tu su moji počeci. Sada sam mnogo više zastupljena na televiziji, ali i to će se uskoro promeniti. Svaki projekat mi je pomogao, i dobar i loš, i na filmu, i u seriji, i u pozorištu. Naučila sam mnogo o sebi, ljudima, pekla zanat i izvukla pouku za dalje iz svakog lošeg iskustva.

Njeni roditelji su dali sve od sebe da njenu sestru Anu (profesor na prestižnom univerzitetu Makgil u Montrealu) i nju valjano vaspitaju. Da im usade prave vrednosti, nauče ih da vredno rade, budu skromne i poštuju starije.

– Namučila sam ih. Bila sam nemirno dete. Mada, kad razmislim, ostala sam to nemirno dete – kaže kroz smeh.

– Svakako, od roditelja vučem ljubav prema umetnosti. Skoro svi u mojoj familiji su filolozi. Volim da pišem, da slikam (otac Tomislav divno slika), da plešem, da pevam.

Od malih nogu bavila se sportom, trenirala je plivanje, išla na časove latino plesa i džez baleta.

– Samokritična sam i uvek gledam šta je moglo bolje, drugačije, stalno tražim mane. Iskreno, zadovoljna sam kako sam odigrala ulogu Drine. Tako nešto baš retko izgovaram. Prvo, scenarista Dušan Janković sjajno je napisao ovaj lik, zavolela sam je na prvo čitanje. Moja Drina je prostodušna, neposredna, iskrena i neiskvarena žena iz naroda, velikog srca. Inspiraciju sam našla i u ženama iz Aleksandrovca, odakle su moji koreni, a obojila je temperamentom pokojne bake Jovanke, očeve majke.

Čujemo da je kraj serije „Kolo sreće” veoma uzbudljiv i da se snimanje uskoro završava...

– „Kolo sreće” zauvek će mi ostati u srcu. Pamtiću je po timskom radu, neverovatno uloženom trudu i mislim da je tu našu energiju, povezanost i naporan rad publika prepoznala. Vidim to po ljudima koje srećem, po prolaznicima koji uvek imaju lepu reč, i po bakicama na pijaci koje mi stalno ubacuju po koju voćku više da mi se nađe za Drininu pitu.

Veruje li Jana u sreću?

– Verujem, naravno. Mnogi je traže na pogrešnim mestima. Ja sam je uvek nalazila u sebi. Biti srećan, to je veština. Jer, mnogo je lako pasti u mrak u ovo vreme, a vreme je teško... Treba naučiti biti srećan što si živ, zdrav, što imaš svoju porodicu, svoje uporište i veru, što si blagosloven divnim detetom, što imaš privilegiju da se baviš poslom koji voliš. Moj sin Đorđe je moja sreća.

Malo je onih koji znaju da glumica piše poeziju. Gde crpi nadahnuće?

– Pišem ceo svoj život. To pisanje je, naravno, prošlo kroz razne faze, kao i ja, ali je ostalo jednostavno i iskreno. Prosto, iz srca. Pesme su posvećene ljudima koji su prošli kroz moj život i onima koji su ostali u njemu. Ima tu svega, pesme prate čitavo moje odrastanje, menjanje, sazrevanje i zato ih smatram neprocenljivim bogatstvom. Zbirku pesama sam nazvala „Azbuka ćutanja”. Pišem je još kao klinka. Samo ispunjavam nove stranice kako ih život i inspiracija donesu.

Jana je udata za producenta Miloša Ilića.

– Kad sin Đorđe zaspi, ako ne moram da učim tekst, volim da čitam, slušam muziku, gledam filmove, serije. Evo, malopre sam sadila cveće. Imam malo slobodnog vremena i uvek gledam da ga iskoristim kvalitetno, sa porodicom i prijateljima. Kad ne snimam, uvek otputujem kod tate i tome se najviše radujemo i sin i ja. Nijedno more ili planina ne može to da zameni – zaključuje.