Svaki je Srbin molderovan
Из филма „Желим да верујем”
„Želim da verujem“ naslov je novog filma zasnovanog na motivima serije „Dosije iks“, premijerno prikazanog u Americi pre nekoliko dana. Marketinški i strateški, nastavak priče o avanturama i iskušenjima FBI dvojca naprosto je morao dobiti ime po rečenici sa postera na kojem je prikazan – leteći tanjir.
To „želim da verujem“ kazuje mnogo više od žudnje da se dosegne nebo i dohvati vanzemaljac. Vođen ovim motom, lovac na „himbe i tlapnje“, agent FBI Foks Molder, postao je sinonim za raskrinkavanje zavera – za potragu bespoštednu koliko i uzaludnu.
Ovaj tragalac za nadnaravnim je nešto između Kasandre i Penelope. Kao i trojansku proročicu, Moldera prati ambivalentno prokletstvo bogova – dato mu je da vidi više od smrtnika, ali i da mu niko ne veruje. Sa Odisejevom smernom suprugom povezuje ga, pak, samo paranje pletiva: sve Molderove dokaze o onostranom, prekonoć pribavljene s mnogo muke i rizika, danju zatru i unište tajne organizacije i javne administracije. Sa više profesionalnih poraza nego što ima dana radnog staža, Sablasni Agent povlači se sa posla i iz javnosti u tihovanje o istosti svoje opsesije.
Na početku drugog filma, snimljenog po seriji koja je trajala deset godina, Foks Molder je opet odbačeni osobenjak, baš kao i u prvoj epizodi „Dosijea iks“ iz davne devedeset treće. Neku godinu kasnije i mnogo hiljada milja dalje, počinje haška potraga koja je, kao i Molderova, uporna i mukotrpna, potraga koja sledi tanke dokaze i nesigurne indicije, izmaštanim zapletima vođena u vrleti i pansione, potraga često sigurna jedino u svoje ometače. Ima sablasne slučajnosti i u tome što se Foks Molder na velikom platnu krajem jula 2008. najpre pojavljuje sa – dugom bradom. Pojavljuje se na početku filma „Želim da verujem“ sa promenjenim ličnim opisom baš u danima kad se intenzivno razotkriva savršeno iskonstruisan identitet belog maga skrivenog iza sličnog stajlinga. Da slučajnost bude i veća, u te dane pada stogodišnjica postojanja Molderovog „preduzeća“ – Federalnog istražnog biroa.
Deset godina serije „Dosije iks“ i dva dugometražna filma jesu lep bilans kulturološke legalizacije paranoje koja ne počinje letećim tanjirima u Rozvelu kao što se ne završava Hristovim potomstvom u romanima Dena Brauna. U pitanju je paranoja potrage koja je obeležila i život i imaginaciju na prostoru bivše Jugoslavije, stvorivši razgaljujuća delca kao što su zen priče Zorana Ćirića (o generalima Unprofora, a bogami i onim srpskim), roman o đavolovom lovu na vampire Mirjane Novaković ili avanture inspektorke Hari iz pera Mirjane Đurđević.
Serija o Molderu i Skali ne rabi samo mit o vanzemaljcima već i sve druge aspekte „slatke paranoje“. Sve mistično, nadrealno i neobjašnjivo, od krugova u žitu do seobe duša, servirano je u „Dosijeu iks“ pošto je prethodno zaprašeno postkenedijevskim spinom i splinom. Dan atentata na Kenedija je za neke američke teoretičare dan smrti nacionalnog optimizma, za neke rođendan postmodernizma, a za sve trenutak kolektivnog osvedočenja o tajnama, nemirima i obrtima kojima upravlja produžena ruka Zavere. Jedanaesti septembar dodatno učvršćuje veru u gigantsku intrigu koja izmiče svakoj kontroli.
Arhetipski par agenata koji se oslovljavaju prezimenom, Molder i Skali, suočava se sa dubokim bunarom tajni koje realnost skriva, ali i sa brojnim falsifikatima natprirodnog. Biološki terorizam, kloniranje, kolonizacija planete u isti mah su plodovi mašte koja odveć buja u glavama svakovrsnih marginalaca, i znamenja budućnosti koju stvaraju neprincipijelne koalicije vlade u senci i vanzemaljaca. „Dosije iks“ je sazdan na ideji apsurdnih koalicija: Moldera i Skali povezuje sukob koncepcija. Ona je skeptik, on zaluđenik; njene su teorije egzaktne, njegove spekulativne; ona je naučnik, on ezoterik. Skali je Molderu prvobitno dodeljena da ga uhodi i potkazuje; no umesto intrigantkinje Dalile koja će skriviti pad heroja, Dejna Skali postaje Alkesta, mitološka junakinja spremna da umre kako bi svome mužu podarila večni život. Molder i Skali zarobljeni su u stanju dve jednako snažne i gledaocu privlačne tenzije: filozofske i seksualne. Otud je njeno žrtvovanje za njega pomalo i deo anarhopatrijarhalne podele uloga u kojoj se ženska misija ima podrediti muškoj opsesiji. Skali odano prati Molderovo tihovanje kroz godine i epizode, izgubivši na tom putu sve sem njega. Novi film otkriva da se njihova godinama nagoveštavana ljubavna veza negde usput i dogodila!
Činjenice iz novinskih tekstova koje zvuče preveć fantastično ukazuju da je sa televizijskog ekrana priča o lovu na bele utvare koje menjaju lik i zameću tragove egzaktno preslikana. „Dosije iks“ je fenomen blizak mentalitetu koji, svikao da čita između redova, unapred veruje da ništa nije onako kako izgleda. No sve spekulacije o onostranom uzmiču pred velikom obmanom očiglednog: loši Molderovi đaci nisu se potrudili da utvrde kako zaista izgleda ono u šta sve vreme gledaju.