Dobri vojnik Hićo
Адолф Хитлер (Фото Википедија/Bundesarchiv, Bild 183-H1216-0500-002 / CC-BY-SA)
Bio sam veoma iznenađen kada sam čuo prve izjave američkih velikodostojnika, sve do samog vrha, do predsednika SAD, u kojim govore o malignom uticaju Rusije u pojedinim regionima sveta. Govoriti tako o zemlji s kojom delite odgovornost za sudbinu sveta, krajnje je nepromišljeno i neodgovorno. Pogotovo od onih koji su izmislili termin „politička korektnost”, za koji smo ubrzo saznali da je još jedan vid manipulacije Zapada, potčinjavanja i vida kontrole slabijih. A za njih su slabiji svi, ceo svet. Vremenom se i „balkanska sitnež” ohrabrila i počela da koristi istu terminologiju.
A onda se prešlo na pojedinačne, lične uvrede, dostojne najzagriženijih „društvenjaka” s mreža. Tako smo od samog predsednika SAD čuli da je ruski predsednik gori od Hitlera. I tu je dobio podršku balkanske sitneži, koja žuri pod zaštitni kišobran SAD. Ni traga o čojstvu i junaštvu, o odgovornosti pred precima i potomstvom. Tako je Hitler dobio neočekivanu posmrtnu rehabilitaciju i postao skoro pa naš kućni prijatelj. Dobri naš Hićo, oprosti za svu našu zaluđenost u poslednjih osamdesetak godina. Da Rusija nije nikakva pretnja Zapadu, posebno Evropi, zna svaki čobanin koji je čuvao ovce na prostranim livadama koje okružuju plodnu poljanu zasejanu raznim žitaricama. Vlasnik te poljane u brizi je kako sačuvati svoje bogatstvo od tuđih ovaca, mada bi bilo sasvim dovoljno da o tome brinu sami čobani. Ali, iskustvo ratara je takvo, pa zna da se može osloniti najviše na sebe.
Bez obzira na svu halabuku, svet će imati bolju budućnost ako se Rusija odbrani u sukobu sa Zapadom, koji traje već skoro dva meseca. Naglašavam, da se odbrani, bez obzira na horske optužbe da je Rusija agresor na Ukrajinu. Usud nedužnog ukrajinskog naroda je u činjenici da mu se desilo neodgovorno rukovodstvo, nezrelo da Ukrajini obezbedi ulogu kakvu zaslužuje po svom geopolitičkom položaju i potencijalima. Desilo se rukovodstvo koje je želelo da ostane zapamćeno kao oslobodilac od Rusije, koja je nije ni napala ni nameravala da je napadne. I duže vreme je upozoravala vladajuću strukturu Ukrajine da ne dovodi na granice Rusije nezasite, neprijateljske snage zemalja NATO-a. Desilo se i to da se rukovodstvo Ukrajine u toj svojoj nameri oslonilo na sumnjive snage tipa onih koji su podržavale „dobrog vojaka Hiću” u Drugom svetskom ratu. Tako smo posle češkog dobrog vojaka Švejka u Prvom svetskom ratu, s podobrim zakašnjenjem saznali da smo imali i nemačkog „dobrog vojaka Hiću”. S mogućnošću da i u ovom trećem svetskom ratu, koji je počeo, hteli mi to priznati ili ne, dobijemo nekog novog „dobrog vojaka Hiću”. S velikim izgledom da to bude neko od onih ganutljivih lica sa Zapada koja ovih dana špartaju Kijevom obećavajući Ukrajini još oružja, dokle god potraje Ukrajinaca. Naglašavam da dobri vojak Švejk nema ništa ni po karakteru ni po namerama s potonjim „dobrim vojakom Hićom” i njegovim potencijalnim naslednikom.
Cvijetin Mihajlović,
Subotica