Sahranjivanje svetle fudbalske tradicije
(Фото М. Спасојевић)
Desetog aprila gledao sam TV prenos fudbalske utakmice Čukarički–Partizan. Slika slična kao i ranije, ali dovedena do krajnosti. Fudbaleri Partizana u potpuno crnim dresovima, navijači tesno sabijeni u jedan deo gledališta, ograđeni metalnom ogradom, obučeni u crno, pojedini s crnim kapama, bučno i prilično agresivno skandiraju i mašu s tri crne zastave, od kojih je na jednoj bio krupan natpis „Grobari”. Takav prizor delovao je zastrašujuće i bio je više gladijatorski nego fudbalski. I kao vrhunac prizora, kompletna klupa rezervnih igrača, zajedno sa stručnim štabom – svi u crnoj opremi.
Prilikom prenosa utakmica iz neke od evropskih zemalja vidi se eksplozija boja, kako na terenu, tako i u gledalištu, a može da se zapazi veliki broj porodica sa decom koja gledaju i navijaju, ali veselo i opušteno, očigledno u bezbednom okruženju i u pravom sportskom ambijentu.
Da li je poznato ko upravlja navijačkom scenografijom jednog od najpopularnijih fudbalskih klubova u Srbiji? I zašto se toliko povlađuje tom nesrećnom izboru imena za navijače Partizana „Grobari”? Ovakva scenografija i ponašanje ekstremnih navijača zaista mogu da sahrane svetle tradicije na kojima je ovaj klub nastao i uspehe koje je tokom decenija postigao.
Žalimo se da nas u mnogim stranim zemljama smatraju zaostalima, necivilizovanima i divljima. Kako će Partizan s ovakvom scenografijom da igra međunarodne utakmice i da popravlja imidž naše zemlje?
Fudbal nije samo ubacivanje lopte u mrežu, nego mnogo više od toga. Da li nadležni vide da je ovo širi problem koji treba rešavati?
R. Petrović,
Beograd