EU i slobodna Srbija
(Миланко Каличанин)
Imamo li odgovor na pitanje učestalih, neprekinutih zahteva, opomena i pritisaka EU institucija i većeg dela zapadne javnosti usmerenih prema Srbiji. Nije reč samo o aktuelnim glasnim i tihim porukama da se i naša država „priključi sankcijama Rusiji” već o kontinuitetu. Očigledno je da Srbija štrči iako nije u sastavu briselskog tima. Da, gde potražiti odgovor na takav odnos „kolektivnog Zapada” prema Srbiji.
Srbija, u skladu sa oblikotvornom istorijom, živi sa svojim temeljnim vrednostima – slobodom, nezavisnošću, spremnošću na žrtvu. Te nacionalne vrednosti nije dobila na poklon; platila ih je lelekom, borbom i pobedom. Crnjanski piše 1925, da je na Krfu video krstaču na grobu srpskog vojnika sa natpisom „sloboda i pravda”. U toj strasti za životom u slobodi Srbi se više ili manje razlikuju od drugih nacija. Bilo bi to odsustvo znanja o društvima i nacijama kada bi se tvrdilo da su kolektivne vrednosti jednako raspoređene u njihovim tradicijama i savremenosti.
Danas je Srbija jedina država u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji. To je odluka koja je deo one istorijske hrabrosti da se slobodno bira put kojim će se narod kretati. Drugim rečima, slobodan izbor nije stvar trenutka, oportuniteta, kalkulacija. Reč je o istorijskoj političkoj socijalizaciji, da se bira ono što je na trasi suštinskih vrednosti nacionalnog postojanja.
Da li je politička greška Srbije što se ne usaglašava sa rezolucijama EU, zapadnim analitičarima i novinarima? Nipošto. Savremena Evropa je problem. Ona je retorički opijena demokratijom, ljudskim pravima, pravnom državom, svetinjom svojine, svim onim što ističe kao „sistem evropskih vrednosti”. Ali šta mi vidimo danas i ovde? Izbijanje u svim oblastima života iracionalne snage Zapada na površinu. Ko bi mogao da ospori činjenicu da su živi i mrtvi Rusi, nepolitički Rusi, umetnici, naučnici, sportisti zabranjeni na Zapadu. Antiruska mržnja dostiže kolosalne razmere na demokratskom Zapadu. Totalna osuda ruskog (ukrajinskog) rata na Zapadu mora se uporediti sa glasnim ćutanjem sadašnje antiruske koalicije (EU plus šest država) o američkim ratovima posle 1945, a kojih je bilo oko 40. Vidi se iz aviona ko hoće da gospodari svetom.
Proučavaoci zapadne demokratije otkrili su antidemokratske potencijale u njenim nedrima. Naivan je onaj koji to ne vidi, naročito u Srbiji. Zar nismo propatili dugogodišnje strašne sankcije, zar nismo bombardovani 1999. godine? O, apsurda: od sankcionisanog i bombardovanog naroda traži taj isti Zapad da Srbija uvodi sankcije drugom narodu ( a možda i da šalje oružje)! Da li znaju da su silom i prevarom oteli Kosovo i Metohiju? Da li znaju da su svaki svoj dokument izigrali, da potkopavaju Dejton, Rezoluciju 1244? Zašto brigu Srbije za Srbe u okruženju imenuju kao „ugrožavanje regionalne bezbednosti”? Uostalom, ti destruktivni potencijali su uvek postojali; dovoljno je pogledati zapadnu istoriju 20. veka pa zaključiti da su snage mržnje i razaranja izbijale s vremena na vreme samo u različitim političkim sistemima.
Dakle, probleme odnosa EU i Srbije generiše EU, a ne Srbija. Uprkos svom demokratskom narcizmu, traži jednoglasnost, traži neku vrstu evropske internacionalne u kojoj vlada unisonost. Neko će u tome videti totalitarnu političku svest. Oni koji pevaju u horu Brisela, učinili su to svojim slobodnim izborom, ali oni koji nisu u horu pevaju svojim slobodnim glasom. I nikom ne nanose štetu. Diktati i zahtevi prema Srbiji, demaskiraju zapadne vrednosti koje se neumorno ponavljaju u evropskim centrima, a s druge strane udaraju na dostojanstvo nacije koja zna šta su njene temeljne vrednosti pritom neugrožavajuće po druge nacije i države..
Kako da se postavi Srbija u najnovijim okolnostima? Srbi ubrzano gube poverenje u novu evropsku internacionalu, posebno u neke njene članice. To pokazuju istraživanja javnosti i svakodnevni razgovori (usmena javnost). Već tri decenije EU se postavlja kao učitelj prema Srbima koji sede nepomično u balkanskoj klupi, i trpe stalne prekore zbog loše urađenih domaćih zadataka. Evo, stiže i najnovija rezolucija Evropskog parlamenta (nacrt).
Srbija ne može da se priključi zapadnom političkom iracionalizmu. Nije prvi put u istoriji da brani vrednost slobode. U Srbiji danas nema etno-mržnje, nema zabrana pripadnika bilo koje nacije, nema otimanja privatne svojine stranaca, nema jednostranog, već različitog govora o ukrajinskoj krizi, nema podrške ratu, nema otimanja imovine. Ima slobode koje kod drugih nema. Neprijatelji slobodne Srbije ne gledaju dobronamerno na njene odluke. Srbija će, verujem, izdržati u borbi čuvanja svog istorijsko-političkog bića. Ostaće upamćena kao jedino mesto u Evropi 2022. godine u kojoj se nije desilo „razaranje uma” (Đ. Lukač).
Naučni savetnik u penziji
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista