Modni crteži Aleksandra Joksimovića
Цртеж за Проклету Јерину, 1968.
U Muzeju primenjene umetnosti do 4. juna traje izložba „Modni crteži Aleksandra Joksimovića”, a reč je o jednom od najznačajnijih modnih stvaraoca Srbije /Jugoslavije, koji je imao jednu veliku strast – crtanje.
Kako saopštavaju iz muzeja, Joksimović (1933–2021) posebno je voleo da crtajući razmišlja o novoj kolekciji i da najuspelije crteže izlaže na zidovima svog ateljea u zgradi „Centrotekstila” u kome je bio zaposlen (1964–1987), kao i da se sa njima fotografiše dajući mnogobrojne novinske i televizijske intervjue. Ova izuzetna dela sačuvana su zahvaljujući Joksimovićevom bliskom saradniku Miloradu Mikiju Ignjiću (1942–2017). Nađena u njegovoj zaostavštini, vraćena su autoru koji je verovao da su ona netragom nestala.
Crteži su prvi put sada u javnosti, a autorka Bojana Popović odabrala je i obradila sedamdesetak radova za ovu postakvu, koje je Joksimović neposredno pred svoju smrt poklonio Muzeju primenjene umetnosti. Time je zaokružena već postojeća zbirka Joksimovićevog opusa i stvorena je mogućnost da se istraže i predstave publici ova ostvarenja koja najneposrednije odražavaju njegov način rada. Njegovi crteži ga na najbolji način predstavljaju kao stvaraoca koji je, virtuozno vođenom linijom i delikatnim koloritom, vizuelizovao svoje kreatorske misaone procese dajući im jasnoću, nužnu za njihovu realizaciju, i poetičnost koja sublimira njegovu umetničku prirodu i budi želju za lepim.
Šezdesetih godina, u vreme kada je moda odevanja imala društveni značaj zbog snažnog emancipatorskog potencijala i otvorenosti ka drugačijem i novom, Joksimovićevi crteži, kao svojevrsne naznake „boljeg života”, bili su omiljeni. Publikovani u štampanim medijima, oni su imali više namena – da pruže opšte modne informacije, da daju odgovore na pitanja čitateljki u vezi sa odevanjem i da predstave poetizovanu suštinu autorove aktuelne kolekcije. Međutim, od kada je sredinom sedamdesetih godina 20. veka fotografija postala dominantno komunikaciono sredstvo u modnom sistemu, ni Joksimovićevih crteža više nema u javnosti. Uspon jugoslovenske modne industrije i ubrzanje proizvodnih procesa, takođe su uticali da je prezauzeti Joksimović retko imao vremena za crtanje – izuzev za nužne radne skice. Kao karakteristika kreatorskog posla, one su bile i ostale stalni pratilac njegovog rada.