Ispravno tumačenje pojma Srbijanac

24. 05. 2022. 14:04

(Новица Коцић)

U rubrici Među nama pročitao sam 17. maja mišljenje profesora istorije gospodina Bojana Cvitana o tome kako bi trebalo nazivati stanovnike države Srbije. Po mišljenju gospodina Cvitana, trebalo bi ih nazivati Srbijancima, jer u državi ne žive samo Srbi, nego i predstavnici drugih naroda. Autor članka po istoj logici smatra da bi zbog toga trebalo izbegavati pridev „srpski” i umesto njega koristiti „srbijanski”. Kaže da bi to „trebalo biti uvaženo, jer nikome ne šteti, a pospešuje preciznost izraza i izbegavaju se moguće nesuglasice”.

E, pa neće biti da to „nikome ne šteti”. Na primer, šteti meni. I ne samo da mi šteti, nego me i vređa. To ću obrazložiti, a s obzirom na to da je autor dopisa profesor istorije, nadam se da će mu biti jasnije.

Stanovnike države Albanije u svetu nazivaju Albancima. Tako se nazivaju pripadnici tog naroda i u drugim državama: Srbiji, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, Grčkoj... ali da vidimo kako zaista glasi naziv njihove matične države i njihovog većinskog naroda. Zvanični naziv države je „Shqipëria”, a pripadnici tog naroda su „Shqiptarët”(množina). I kao što svakog Albanca vređa kad mu kažete Šiptar, tako i mene vređa kad mi kažete Srbijanac. Znači da skoro svaki Albanac, a takođe i Srbin, tačno oseća kad je oslovljavanje sa „Shqiptar” (jednina), i „Srbijanac” uvredljivo, a kada za to postoji opravdanje.

Opravdano je kad naziv Srbijanac koriste samo Srbi iz drugih srpskih krajeva, da označe pripadnike svog naroda koji žive na teritoriji Srbije. Taj naziv svojih sunarodnika Srbi izvan matice koriste samo kao geografsku, a ne kao etničku odrednicu. Zato i svaki Albanac svog sunarodnika naziva „Shqiptar”, ali ga vređa kad mu to kaže neki stranac.

Srbija i Srbi, za razliku od svih drugih država i naroda, previše su se stideli imena svog naroda i države, pa u Srbiji samo nekoliko institucija ima u nazivu pridev „Srpski”: SANU, Matica srpska, Srpska književna zadruga... Nezamislivo je da državne institucije u Hrvatskoj, Sloveniji, Nemačkoj, Mađarskoj... u nazivu nemaju pridev: hrvatski, slovenački, nemački, mađarski... A i tamo, kao i u Srbiji, žive i pripadnici drugih naroda.

Država Hrvatska i svi njeni mediji i političari neskriveno vređaju Srbiju i većinski narod nazivajući nas Srbijancima i koristeći pridev „srbijanski”. Isto tako odskora nas oslovljavaju i vojvođanski separatisti, želeći da istaknu svoju posebnost, pa su zato kao etnos izmislili pojam „Vojvođanin”, kojim nameravaju da se izjasne na narednom popisu.

Zato bi bilo zanimljivo da nam i gospodin Cvitan, a i mnogi drugi, ako misle da pojmom „Srbijanci” ne vređaju Srbe i državu Srbiju, kažu zašto po istoj analogiji ne govore o Albanijancima, Slovenijancima, Makedonijancima, Hrvaćanima, Portugalijancima, Belorusijancima, Jermenijancima, Mauritanijancima... I sve dok u tim nazivima ne bude doslednosti, naziv Srbijanac i pridev „srbijanski” ne slede „prirodno”, niti su „nužni”, kako gospodin Cvitan tvrdi, nego su duboko uvredljivi i ponižavajući.

Miloš Bulatović,
Beograd