Evropa protiv ulaska Turske u EU

Vojislav Lalić

14. 06. 2022. 15:23

Протест опозиције на тргу Таксим у Истанбулу (Фото: EPA-EFE/Sedat Suna)

Najnoviji izveštaj Evropskog parlamenta potvrdio je da se Turska udaljava od demokratskih reformi i da poslednjih godina nazaduje. Poslanici tog tela se protive nastavku pristupnih pregovora s Ankarom, dok u turskoj vladi odbacuju te ocene kao netačne i ističu da je i dalje njen strateški cilj punopravno članstvo u EU.

„Ankara u poslednje vreme nazaduje u pristupnim pregovorima sa EU”, ističu u Evropskom parlamentu, koji je nedavno razmatrao najnoviji izveštaj o Turskoj. U Strazburu su zabrinuti zbog sve dubljeg jaza između Turske i unije i nedostatka političke volje u Ankari za sprovođenje neophodnih reformi i rešavanje veoma ozbiljnih problema u vladavini prava i kršenju ljudskih sloboda. Sve to nepovoljno utiče na proces približavanja Ankare i Brisela, navodi se u rezoluciji za koju je glasalo 448 poslanika, 67 je bilo protiv, a 107 uzdržano.

U Ministarstvu inostranih poslova u Ankari odbacuju te „neutemeljene ocene”, koje su prepune netačnih podataka i predrasuda. „To nije iznenađenje od Evropskog parlamenta, koji je izgubio kredibilitet u očima Turaka jer toleriše terorističke grupe i širi njihovu propagandu. Ovaj izveštaj šteti ugledu EP”, smatraju u Ministarstvu spoljnih poslova u Ankari, u kom su očekivali da Strazbur podstakne pristupne pregovore, kao i dijalog o viznoj liberalizaciji i carinskim reformama, a ne da „izmišlja argumente protiv Turske”.

Turska je počela pristupne pregovore krajem 2005. godine, ali oni su još na samom početku. Dosad je završena rasprava samo o jednom poglavlju. U poslednjih pet godina oni su na ledu. U Strazburu i Briselu uporno tvrde da vlada u Ankari, pod izgovorom borbe protiv terorizma, progoni političke protivnike i pojedine opozicione stranke, kao i borce za ljudska prava. To se posebno odnosi na Narodnu demokratsku partiju (HDP), treću po snazi u parlamentu, za koju većinom glasaju Kurdi. Protiv nje je pokrenut krivični postupak za zatvaranje pod optužbom da „podržava i propagira terorizam zabranjene Radničke stranke Kurdistana”, koja se bori za veća prava tog naroda.

Bivši lider HDP Selahatin Demirtaš godinama se nalazi u zatvoru i mogao bi da bude osuđen na 142 godine robije ako se dokaže njegova krivica za sva krivična dela koja mu se pripisuju.

„Sada se još četiri hiljade članova te stranke nalazi iza rešetaka”, tvrdi se u izveštaju Evropskog parlamenta, koji osuđuje takve postupke vlasti u Ankari.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je više puta tražio od Turske da oslobodi Demirtaša, kao i borca za ljudska prava dobrotvora Osmana Kavalu.

Odnosi EU i Turske su se posebno pogoršali posle pokušaja državnog udara sredinom 2016. godine . Pod sumnjom se našao turski imam Fetulah Gulen, koji poslednjih godina živi u Americi, i članovi njegovog masovnog nevladinog pokreta „Hizmet”, koji navodno imaju svoje ljude u državnim strukturama, uključujući policiju, pravosuđe i armiju. Posle toga počela su masovna hapšenja pučista, koja još traju. Za Evropski parlament to je progon političkih protivnika, a za Ankaru borba protiv terorizma. Kontroverzni imam odbacuje optužbe i traži nezavisnu međunarodnu istragu, što u Ankari odbacuju.

U Briselu i Strazburu u poslednje vreme ističu da Turskoj, takvoj kakva jeste – „nedemokratskoj”, nije mesto u Evropskoj uniji, ali s njom se mora sarađivati jer kao članica NATO-a ima posebnu stratešku ulogu na jugoistočnom krilu vojne alijanse ka Bliskom istoku i Rusiji. „Naš cilj je punopravno članstvu u EU i ništa drugo. Ne mogu se pristupni uslovi menjati u hodu, posle početka pregovora. Dakle, punopravno članstvo ili ništa”, ističu u vladi.

Turska drži neslavni rekord – sedamnaest godina vodi jalove pregovore s Briselom, koji nisu odmakli od početka. To se dosad nije desilo nijednoj zemlji kandidatu za ulazak u EU. Hrvatska je počela pristupne pregovore istog dana kada i Ankara, a već je deset godina punopravni član „briselske porodice”. U Ankari sarkastično primećuju da će sigurno ući u uniju ali, ako se nastavi ovim tempom, to će se desiti tek u 22. veku. Ako se i tada desi, pogotovo što već primetno opada početni entuzijazam, ne samo u Evropi nego i među političarima i građanima Turske.