Svaka čast Đorđeviću

Aleksandar Miletić

15. 06. 2022. 13:11

Смените га у мају и донеће вам титулу у јуну: Александар Ђорђевић (Фото EPA-EFE/Matteo Bazzi)

Aleksandar Đorđević je kao košarkaš odavno ušao u istoriju, svoju trenersku vrednost potvrdio je kao selektor Srbije (tri srebrne medalje na pet velikih takmičenja), a sada i kao klupski trener – na jedan neobičan način – upisuje svoje ime u košarkaške almanahe. Prvi put otkako postoji ovaj sport događa se da jedan trener, u dve uzastopne sezone, u dve različite zemlje, osvoji prvenstvo uprkos tome što je smenjen nekoliko nedelja uoči završetka prvenstva!!!

I sve to se zbiva u dve tako jake lige kao što su Italija i Turska.

Prošle godine, Đorđević je osvojio Prvenstvo Italije sa Virtusom iz Bolonje, radeći u teškim uslovima u završnici sezone, pošto je – kao i čitav svet – znao da se uprava kluba već dogovorila da na njegovo mesto dođe italijanski stručnjak Serđo Skariolo. „Majstori” menadžmenta, koji vode Virtus, smenili su Đorđevića zbog toga što nije osvojio Evrokup, ostavivši ga na klupi da „odradi” sezonu do kraja pa da onda Skariolo (koji je važio za dobrog prijatelja Đorđevića, trenirao ga u Fortitudu i Realu) preuzme ekipu.

U takvo nezavidnom položaju, Đorđević je na sebi svojstven način uspeo maksimalno da motiviše ekipu i da s njom u finalu nacionalnog prvenstva sa 4:0 savlada Armani koji je bio izraziti favorit (u finalu ista dva kluba, koje se trenutno igra, Armani vodi sa 2:1). I tako, dok je Virtus slavio 20 godina čekani trofej, Đorđević je morao da pakuje kofere.

Njegova naredna adresa bio je Fenerbahče iz Istanbula. I normalno, tako veliki klub priznaje samo trofeje – sad i odmah. U turbulentnoj sezoni za evropski sport, koji je posle pandemije kovida 19 zadesio novi problem (odnos prema ruskim klubovima zbog situacije u Ukrajini), mnoge lige nisu imale dovoljno mudrosti (ni znanja) da se nose s tim, pa su neki klubovi ni krivi ni dužni izvukli deblji kraj. Jedan od njih bio je Fenerbahče koji je imao tu „nesreću” da odlično igra protiv ruskih timova (CSKA, Uniks, Zenit) protiv kojih je, u trenutku te neslavne odluke Evrolige, imao skor 3-0. S druge strane, neki su profitirali, poput Fenerbahčeovog gradskog rivala Efesa (2-4 skor sa Rusima).

Pošto su Fenerbahčeu obrisane tri pobede, a Efesu četiri poraza, značajno se promenio i plasman na tabeli. Fenerbahče je ispao iz trke za četvrtfinale, a Efes je skočio na petu poziciju i nastavio put ka drugoj uzastopnoj tituli Evrolige.

Zbog toga što nije ušao u četvrtfinale, Đorđeviću ne samo da je spremljen otkaz (po završetku sezone), već je uprava Fenerbahčea odmah počela da pregovara sa grčkim stručnjakom Dimitrisom Itudisom. Puno je ironije u svemu tome, da to normalan mozak teško može da svari. Pogotovo, kada se zna da je uprava Fenerbahčea i sama uputila protest Evroligi zbog toga što je obezvredila uspehe ekipe protiv ruskih ekipa i gurnula je u donji deo tabele.

Đorđević je, opet, nastavio da vodi ekipu u plej-ofu domaćeg prvenstva, kao da se ništa ne događa. Možemo samo da zamislimo kako se osećao kad je video naslov (koji nije novinarska izmišljotina): Itudis umesto Đorđevića! I onda na početku plej-ofa treba da uđeš u svlačionicu, pogledaš igrače u oči, i kažeš: Idemo momci, ovo je naša sezona!

Na kraju – smenjeni trener u finalu savlada evropskog prvaka, ekipu Efesa, sa 3:1, a Fenerbahče posle četiri godine osvoji prvu titulu. Važan doprinos tom uspehu dao je naš košarkaš Marko Gudurić, a u stručnom štabu su uz Đorđevića bili i treneri koji su do skora s njim radili u nacionalnom timu Srbije, Goran Bjedov i Mladen Mihajlović.

Vrhunac apsurda je slavljenička torta, koju su na centru dvorane, u prisustvu svih igrača, presekli jedan od članova uprave Fenerbahčea Akin Garzanli i Aleksandar Đorđević. Na torti je pisalo nešto u šta je verovatno verovao samo poslastičar koji ju je napravio: „Ponosni smo na vas”!

Đorđević je i sam, u svojoj zvaničnoj izjavi, bio neiskren kad je rekao da su „svi stvarali klimu koja je ekipu odvela do uspeha”. U drugom delu te izjave bio je to baš on, onakav kakav jeste – „Ponosan sam na moje igrače i na sebe” – dok je na „Tviteru” izbacio ono što mu leži na duši:

– Ne znam nepogrešiv put do uspeha, ali znam onaj koji sigurno vodi do neuspeha. Želja da ugodiš svima!

I kakvu pouku izvući iz svega ovoga... Sve zavisi iz kojeg ugla gledate. Ako ste klub koji želi jednu titulu po svaku cenu, pozovite Đorđevića, smenite ga u maju, i titula stiže u junu. Ukoliko želite više titula, onda donosite važne odluke krajem juna...