„Ljudi i gradovi" u Novom Sadu
Вече Горана Лазовића на Летњој сцени Архива Војводине (Фото: Владимир Мучибабић)
Pesnički maratoni obeležili su vreme kojeg više nema, ali to nije zasenilo značaj i lepotu koju poezija ima u savremenom dobu, podsetio je Pero Zubac, gostujući nedavno na književnoj večeri Gorana Lazovića, na Letnjoj sceni Arhiva Vojvodine u Novom Sadu.
– Goran je poslednji izdanak takozvanih, nije naša reč, pesnika masovika koji su mogli govorenjem svoje poezije da pune stadione i velike dvorane, ali to je pripadalo drugom dobu – ocenio je Zubac, objašnjavajući da su Lazovićeve pesme imale i još uvek imaju čaroliju koja je nestala buđenjem savremene, avangardne poezije.
– To je emitovanje emocija na poseban način, one mogu da se emituju kazivanjem poezije i kada on nije tu, ali je najbolje da je Lazović kazuje. Jednostavno, čovek tada oseti taj pljusak metafora, tu lepotu – objasnio je Zubac, povezujući to primerom iz Lazovićeve pesme o Izetu Sarajliću, gde mu govori kako je Sarajevo branilo Valtera, a na kraju Agnješka Žukovska, koja je Goranovu poeziju prevela na poljski jezik, na njegovu vest da je Sarajlić umro, odgovorila porukom; „Sada sam precrtala reč ljubav u svim svojim knjigama”.
Lazović se prisetio poetskih druženja sa Miroslavom Mikom Antićem i trenutaka kada su zajedno prste umakali u boje i imitirali Milana Konjovića, dočekujući ga iz Pariza.
Lazović je na „repertoaru” imao i pesmu „Pričala mi Nataša” posvećenu Miki oživljavajući uspomenu večitog „Plavog čuperka” sa apsolventkinjom književnosti.
– Izet Sarajlić i Mika Antić duhovna su vertikala koja stoji iznad Goranove poezije. Jedino su oni tako znali da pišu o ljubavi. Teško je to sada naći i u svetskoj poeziji koju ja najviše čitam u prevodima. Svet se promenio, svet je muka golema – zaključio je Pero Zubac, primećujući da svi beže od poezije u prozu. A knjiga „Ljudi i gradovi” iz pera Gorana Lazovića, proza je u poeziji. Vezu između poezije i proze, izborom najlepših ruskih pesma, povezao je umetnik Milutin Obradović, pevajući uz gitaru.
Domaćin druženja bio je Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine.