Odlazak Branka Cvejića

Borka Golubović-Trebješanin

26. 07. 2022. 21:21

(Фотографије: Небојша Бабић)

Glumac Branko Cvejić, dugogodišnji član i bivši direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta, preminuo je u rodnom Beogradu. Popularni Cveja, kako su ga zvali prijatelji i kolege,  pripadao je  generaciji srpskih i jugoslovenskih pozorišnih, filmskih i televizijskih glumaca koja je, krajem šezdesetih godina prošlog veka, osvojila, potpuno preuzela i radikalno izmenila izgled ovdašnjeg glumišta.

Branko Cvejić rođen je u Beogradu 25. avgusta 1946. godine. Maturirao je u Petoj beogradskoj gimnaziji 1965. i iste godine upisao glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Zajedno sa celom novom generacijom glumaca na poziv Bojana Stupice postaje član JDP-a, u maju 1967. godine. U matičnoj kući odigrao je više od pedeset uloga od kojih su najznačajnije: Lord Graham („Lepeza ledi Vindermir”), Frank („Zanat gospođe Vorn”), Stanković („Pučina”), Nikola („Nahod Simeon”), Pera pisar („Gospođa ministarka”)… Najviše je sarađivao sa rediteljem Dejanom Mijačem, kao glumac, a kasnije i kao producent brojnih predstava. Gostovao je i na drugim pozorišnim scenama, pored ostalog i u Ateljeu 212, kao i Zvezdara teatru u čijem osnivanju je i sam učestvovao.

Doprinos Branka Cvejića scenskoj umetnosti kulminirao je u televizijskoj seriji, kao i kasnijem filmskom nastavku, „Grlom u jagode”, autora Srđana Karanovića. Uloga  Baneta Bumbara učinila je Cveju jednim od vodećih dramskih umetnika svoje generacije i ondašnje Jugoslavije. Igrao je u više od 40 celovečernjih igranih filmova i ostvario niz značajnih uloga u televizijskim serijama, filmovima i dramama.

– Da sam u životu samo uradio seriju „Grlom u jagode” bilo bi dovoljno. Dugo sam bio pomoćnik Jovana Ćirilova, dobrih desetak godina. Posle toga sam bio upravnik JDP-a, igrao u mnogo predstava, filmova i serija, ali od Baneta ne mogu da pobegnem i da hoću, govorio je Branko Cvejić u jednom od intervjua za „Politiku”, a na pitanje: gde je nestao urbani duh Beograda promovisan u jednoj jugoslovenskoj seriji, ovako je odgovarao:

– Bio je to svet rokenrola, farmerki, igranki, svet zapadne kulture koja je osvajala socijalističku Jugoslaviju. Taj duh nije nestao, već se pretvorio u nešto drugo. Tada je postojala jedna televizija koja je imala dva kanala. Drugi program je startovao s tom serijom. U Beogradu, tada mnogo manjem nego sada, znalo se šta je Tašmajdan, šta je „Poslednja šansa”, a šta „Madera”. Kada me pitaju da li ste znali da će serija imati toliki odjek, zaista nismo imali pojma. U rukama smo imali briljantan scenario Srđana Karanovića koji je napisao uz pomoć Rajka Grlića. Uspeh te serije bio je u tome što je čitava ekipa bila tačno na onim mestima koja su im pripadala. Da citiram Bogdana Diklića: „Nisam ja pravio tu ulogu, ja sam živeo tu ulogu.”

Branko Cvejić bio je direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 2002. do kraja 2011. godine. Kao pomoćnik direktora JDP-a bio je angažovan u periodu 1986–1999. i imenovan za operativnog direktora s odgovornošću za poslove izgradnje nove zgrade ove teatarske kuće, 2000. godine. Od sredine osamdesetih Cvejić je angažovan kao dragocena i ključna osoba, prvi saradnik upravnika Jovana Ćirilova i bio idealna spona između triju pozornica JDP-a i upravljačke strukture kuće. Uz Jovana Ćirilova, Cvejić je ključna osoba za kontinuitet uspeha JDP-a koje je izraslo u jedan od vodećih evropskih teatara, što je potvrđeno i članstvom u Evropskoj pozorišnoj konvenciji, a ubrzo zatim, 2006. godine, i pozivom za članstvo u najznačajnijoj pozorišnoj asocijaciji kontinenta: Uniji teatara Evrope koju je, pre više od 30 godina osnovao jedan od najvećih reditelja u istoriji pozorišta, Đorđo Streler. Cvejićev upravnički rad karakterišu repertoarski prodori, nastojanje na načelu da je JDP kuća u kojoj rade najbolji umetnici u svim oblastima. Načelo otvorenosti u izboru saradnika: svih vodećih ličnosti regiona, baš kao i neprestano uključivanje mlađih i najmlađih umetnika, učinilo je da JDP u upravničkoj epohi Branka Cvejića gostuje na tri kontinenta, u 70-setak gradova sveta, da višekratno osvoji sve moguće domaće i regionalne nagrade u kategorijama najboljih predstava, kao i pojedinačnih umetničkih dometa koji bi teško bili mogući bez upravničkog angažmana.

Branko Cvejić, likom i delom, ostavlja za sobom osoben i svetao trag, a u svom JDP-u ostaće zapamćen kao jedna od najznačajnijih ličnosti u bogatoj istoriji te kuće. Iza sebe ostavio je i priznanja internacionalnog ranga: „Zlatnog lovorovog vijenca” na MESS-u u Sarajevu, Nagrade za pozorišno stvaralaštvo „Grad teatar” festivala Grad teatar Budva (2011), nagrade festivala Dani Sarajeva (2011) i jedinstvene nagrade nacionalnog značaja, „Nikola–Peca Petrović” Pozorišnog maratona u Somboru (2006). Specijalno priznanje Jugoslovenskog dramskog pozorišta dobija 1989. godine. Na Sterijinom pozorju, dobio je glumačke nagrade lista „Večernje novosti” za ulogu Nikole u predstavi „Nahod Simeon”, 1981. i nagradu lista „Glas omladine” za ulogu Petrunjele u „Dundu Maroju”, 1977. godine.

Datum, mesto i vreme sahrane Branka Cvejića, kao i komemoracije koja će biti održana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, biće naknadno saopšteni.