Opozicioni rijaliti u Skupštini Srbije

Dejan Spalović

18. 08. 2022. 22:01

Да ли је некоме заузето место: Демократа Зоран Лутовац и народњаци Мирослав Алексић и Стефан Јовановић (Фото: А. Васиљевић)

 

Proevropskoj opoziciji u Skupštini Srbije, ako bismo sudili po prvim utiscima nakon zauzimanja poslaničkih klupa, važnije je bilo gde ko sedi i kog poslanika će kamere u direktnom prenosu češće da snimaju nego da ponude konkretna zakonska rešenja. Desni deo opozicije, pak, deluje kao da je zadovoljan prolaskom cenzusa, pa će moći da se češće pojavljuje na televiziji. Uz to, njihove partije imaće izdašnu finansijsku podršku države čime je dobar deo političkih ambicija zadovoljen. Ili bar tako deluje, na prvi pogled.

Nije se čestito završila ni konstitutivna sednica Narodne skupštine, a nepremostive razlike između nekada koalicionih partnera – izbile su na videlo. Povod za poslednji sukob, koji se pretvorio u svojevrsni „opozicioni rijaliti”, bile su navodno neprimerene reči koje su „pale” između nekada bliskih saradnika u poslednjoj izbornoj kampanji – Marinike Tepić, iz Ujedinjenih, i Miroslava Aleksića iz Narodne stranke.

I nisu se posvađali oko nekog amandmana, zakonskog predloga, ili opozicione strategije, već oko toga ko gde sedi. Tepićeva je ustvrdila da je Aleksić opsovao i da za to postoje svedoci. On negira i poručuje da je to nisko i nekorektno. U raspravu se uključio i Aleksićev kolega poslanik NS-a Vladimir Gajić, koji je na svom tviter nalogu podelio intervju koji je lider SSP-a Dragan Đilas dao za jedan portal, a u kojem, između ostalog, navodi da rečnik Aleksića „nije bio primeren”.

Na pitanje da li je istina da je Tepićeva pitala kolege zašto su sele na mesta namenjena Ujedinjenima, a da je onda predsednik jedne poslaničke grupe opsovao, Đilas odgovara: „Da li mislite da je bilo kome u Srbiji bitno gde ko sedi u parlamentu? Nama iz SSP nije. Zato smo i seli tamo gde je bilo mesta. A što se tiče rečnika koji je koristio gospodin Aleksić, on nije bio primeren, posebno ne prema jednoj dami.”

Gajić, pak, uverava da ovo nije istina. „Miki Aleksić nije opsovao Mariniku. Nije se desilo. To je čista laž”, napisao je on. Odmah je reagovala Tepićeva koja je odgovorila da je to istina i da se desilo. „To što vi niste čuli, jer sedite u poslednjoj klupi pet redova dalje, ne menja stvar. Reči kojima mi se obratio Miki Aleksić pred više svedoka, ispod su svakog nivoa. Posebno što smo nas dvoje uvek dobro sarađivali. Verujem da ćemo i ubuduće”, napisala je ona.

Na ovo, Aleksić nije mogao da oćuti i za nekoliko sati napisao je da je sve to jako nisko i nekorektno. „Kao što znaš, ceo naš razgovor slušalo je najmanje pet ljudi iz NS-a i DS-a koji su živi svedoci da nisam opsovao kako to navodi ‘Objektiv’, ali mi je sada jasno otkud njima ta info i zašto me isto danas pitaju i drugi mediji”, naveo je Aleksić.

Da bi smirio strasti, pokušao je svojim autoritetom da interveniše najstariji narodni poslanik Vladeta Janković, koji je rekao da je „potrebno i poželjno da u opoziciji postoje različita mišljenja, ali ne bi smelo biti preganjanja gde će ko da sedi u parlamentu i borbe oko odbora i potpredsedničkih mesta, koja ne znače ništa”. Kako kaže, ako ga budu pozvali pokušaće da posreduje između opozicionih grupa, ali i da odlično zna „da posrednici na kraju najgore prođu”.

A potpredsednica NS-a Sanda Rašković Ivić, ne sumnjajući u iskrene namere poslanika Jankovića koji je predložio da posreduje u pomirenju, pre svega, između SSP-a Dragana Đilasa i NS-a Vuka Jeremića, kaže da je lider SSP-a odlaskom kod Vučića, tokom izbornog procesa, ozbiljno ugrozio opoziciono poverenje. Navodi da se poverenje lako gubi, ali se teško vraća.

Dan kasnije reagovala je Tepićeva rekavši da se Janković nije dovoljno precizno izjasnio. Istakla je da je ozbiljan opozicioni potencijal već straćen zbog napada i neistina koje ljudi iz NS-a izgovaraju o njima, a na koje iz SSP-a, navodno, ne odgovaraju. „Nema nikakvog smisla da bilo ko posreduje između nas i ljudi koji su nas optužili da smo u koaliciji sa SNS-om, da radimo zajedno sa tabloidima, koji su lagali da je Borko Stefanović kandidat Orlića i SNS-a, koji na svoje profile, podsmevajući se, kače snimak emotivnog obraćanja Dragana Đilasa dat u trenutku kada su mu deca bila ugrožena, jer su se takvi sami isključili iz svake saradnje sa nama”, navodi Tepić.

Iste večeri odgovorio je lider NS-a Vuk Jeremić koji je na svom tviteru pozvao članove i pristalice stranke da ne odgovaraju na „provokacije” iz SSP-a i uz to podelio izjavu Tepićeve, potpredsednice SSP-a. Vuk Jeremić je u tvitu ukazao da u NS-u ne postoji komandna infrastruktura koja diriguje šta se piše po društvenim mrežama i dodao da zato javno upućuje molbu članovima NS-a, koji imaju slobodu pisanja i izražavanja, da se suzdrže. Uz tu molbu Jeremić je objavio i naslov sa portala N1, u kojem Marinika Tepić kaže da je opozicioni potencijal već straćen zbog napada iz NS-a.

A Dragan Đilas navodi da vlast deset godina radi na slabljenju opozicije i dodaje „ ali ne možemo reći da je samo on kriv za naše podele, krivica je i kod ljudi iz opozicije”. „Nismo odgovarali na napade, a šta bi u Srbiji bilo bolje da smo to radili. Ko bi se tome obradovao, opozicioni birači ili tabloidi i predstavnici režima”, upitao je Đilas.

Sociolog Jovo Bakić misli da je Janković dobronameran, ali je kao veoma iskusan čovek svestan male verovatnoće da uspe. Kaže da bivši kandidat za gradonačelnika želi da pokuša, ali čak i ako uspe, biće to kratkotrajno primirje, a ne mir i iskrena saradnja. „Pored toga, za razliku od profesora Jankovića, mislim da se ovde ne zna pouzdano ni ko spada u opoziciju. Problem je tome što ne postoji istinska alternativa”, kaže Jovo Bakić koji sumnja i u desnu opoziciju i u stranku SSP.

 

„Sloga” trajala samo do izbora

Zbog međusobnog prepucavanja deo opozicije deluje nezrelo, navodi politički analitičar Branko Radun i dodaje da ako se nastavi sa ovakvom retorikom da će građani poverovati da nemaju za koga da glasaju. Za „Politiku” kaže da su to trzavice na relaciji Jeremić–Đilas, koji su se odavno razišli, ponovo aktuelizovane pitanjem gde će ko da sedi i dodaje da je to jedan oblik opozicionog rijalitija.

„Pa ko gde sedi, pa ko je koga opsovao, samo još fali Veliki brat da presudi ko je u pravu, a za tu ulogu se kandidovao Vladeta Janković. Mene to podseća na detalj s plaže na moru, pa dođeš ranije da zauzmeš dobro mesto, pa baciš peškir. To je jako loše za opoziciju, jer gube uporište i svom biračkom telu, a oni koji su za njih glasali sebi postavljaju pitanje da li je trebalo to da urade. Umesto da nalaze teme kojima bi objedinjavali opoziciju, oni se prepucavaju i to bivši koalicioni partneri”, kaže Radun. Sve je to neozbiljno i ako nastave da se svađaju ovako, birači će shvatiti da nemaju za koga da glasaju.

Navodi da se od opozicije očekuje da se svakodnevno izjašnjava o najvažnijim egzistencijalnim pitanjima, ali ne samo tako što će kritikovati Vučića, već i tako što će ponuditi neka svoja rešenja. Na pitanje šta je cilj opoziciji, Radun odgovara da je to dobro pitanje i da se stiče utisak da su najvažniji korak, a to je ulazak u Skupštinu Srbije, napravili.

Sa takvom politikom, teško da će skoro pobediti na izborima. „Najvažniji su, kada se bavite politikom i nalazite se u opoziciji, cilj i svrha. Stiče se utisak da je njima u opoziciji dobro, a ranije se govorilo da je građanska opozicija ozbiljnija od patriotske, jer ujedinjena izlazi na izbore i ima zajedničkog predsedničkog kandidata. Pokazalo se da je sve to trajalo samo do izbora”, zaključio je Branko Radun.