Poljaci zaziru od Nemaca i Rusa
Пољаци и деценијама после Другог светског рата подозревају према Немцима (Фото:: EPA-EFE/PAWEL SUPERNAK)
Sredinom protekle nedelje na trgu „Pilsudski”, jednom od centralnih u Varšavi, počela je rekonstrukcija prelepe palate „Sakson” iz 17. veka, teško oštećene u haosu Drugog svetskog rata. Obnova kao obnova nije toliko ugrejala atmosferu među Poljacima koliko podsećanje na to ko je uništio pomenuto zdanje, kao i mnoga druga, i odveo u smrt milione njihovih sugrađana. Uz to, poljska javnost podeljena je oko toga da li sredstva za rekonstrukciju treba izdvojiti iz domaćeg budžeta, ili posao finansirati parama od odštete iz Drugog svetskog rata. Naravno, reč je o vremenima kada su Nemci, vođeni nacistima i Adolfom Hitlerom, uništavali sve pred sobom, a Poljska im se, na nesreću, među prvima našla na putu.
Jaroslav Seli, zamenik poljskog ministra za kulturu ovako je objasnio dilemu: „Nemačka je spremna da simboličkim gestovima razreši važna pitanja moralne prirode. Možda bi oni bili voljni da pitanja ratnih reparacija regulišu na ovakav način, ali reč je o daleko ozbiljnijim stvarima, o nerešenim bilateralnim odnosima na relaciji Nemačka–Poljska i mi svakako ne možemo da pristanemo da se takva pitanja tek tako skinu sa dnevnog reda”.
Drugi svetski rat (1939–1945) odavno je okončan. Barem zvanično. Ipak nesporazumi između dve velike evropske zemlje još nisu sasvim raščišćeni. Po mnogima, pretenzije Nemaca ka Poljskoj nikada nisu sasvim usahle. Naprotiv, kako tumače u Varšavi, Berlin u okolnostima rata u Ukrajini, a i zahvaljujući promenama moći u svetu, uveliko planira specifičan status ne samo za Poljsku nego i za druge države na istoku kontinenta, a koje stoje u graničnom pojasu između Nemačke i Rusije.
„Još od 1990. i reunifikacije strateški cilj Berlina je da za Nemačku prigrabi teritorije za koje smatra da joj istorijski pripadaju, a koje su trenutno u okvirima Poljske države, kao i da kontroliše ceo pojas zemalja koje je odvajaju od Rusije”, izjavio je ovih dana Adam Glapinski, prvi čovek Nacionalne banke Poljske i zaključio: „Nemačka vizija buduće Evrope podrazumeva saradnju dve imperije: ruske i nemačke, sa zemljama smeštenim između, pod jednakim političkim i ekonomskim uticajem dva pomenuta džina.”
Podsećanja radi, Varšava je uoči Drugog svetskog rata ostvarila suverenitet nad pojedinim nemačkim teritorijama, posebno na njenim istočnim delovima koji su tokom istorije često prelazili iz ruke u ruku dve iskonski suprotstavljene zemlje. Po okončanju rata deo ovih teritorija dat je Poljskoj u vidu reparacija i kao kompenzacija za poljske delove koje je tadašnji Sovjetski Savez uključio u svoje granice, a koje su potom (i danas su) postale delovi Belorusije i Ukrajine. Etnički Nemci proterani su sa pomenutih teritorija da bi ih zamenile pridošlice sa poljskim nacionalnim predznakom.
Kraj Drugog svetskog rata nije označio i kraj animoziteta među pojedinim državama na Starom kontinentu. Burna prošlost prepuna velikih sukoba i još većih patnji nikada se nije sasvim preselila u istorijske udžbenike ili u muzejske postavke. Naprotiv, bili su dovoljni i najmanji incidenti pa da strasti ponovo uzavru. Jednako kod pobednika kao i kod pobeđenih.
Predstojeći globalni slom koji se jednako nadvio nad glavama i onih koji su do sada snagom oružja ispisivali stranice istorijskih udžbenika, i onih koji su morali da trpe tuđu veličinu, kao da je ponovo pokrenuo stara neprijateljstva. Poljska nije izuzetak. To je posebno moglo da se uoči od onoga trenutka kada je u susednoj Ukrajini došlo do otvorenog sukoba dve danas vojno najmoćnije sile – SAD i Rusije.
Saznanje da vlasti u Kijevu neće moći da održe zemlju u onom obliku u kojem su je zatekle otvorilo je u Poljskoj mnoge apetite. Imajući u vidu već navedeni podatak da je deo ovdašnje teritorije svojevremeno predat u ukrajinsku nadležnost, jasno je da je pozornica za nove sukobe uveliko postavljena.
Budući da nisu bili dovoljno moćni da se sami „pozabave” Ukrajinom, u Varšavi su se u potpunosti okrenuli NATO-u, tačnije – Amerikancima. Teško je danas u Evropi pronaći zemlju koja je toliko stala uz tzv. Zapad, a protiv Rusije čija vojska je pre 77 godina oslobodila od Hitlerovih nacista.
U toj igri Poljaci mogu da istaknu svoje pravo na povratak oduzetih im teritorija, ali teško je verovati da bi sve prošlo bez sličnih aspiracija od strane Nemačke. Da li će u ovom slučaju delovanje Amerikanaca biti usmereno na zadovoljavanje poljskih aspiracija, ili će prevagnuti želja da se pomogne glavnom osloncu u Evropi ostaje da se vidi. Kako god bilo, eventualni kraj rata u Ukrajini neće ni izbliza označiti i kraj nesuglasica na Starom kontinentu.