Danilovu dva međunarodna priznanja
Драган Јовановић Данилов (Фото: лична архива)
Dve značajne međunarodne nagrade za poeziju – jednu iz Novog Sada, drugu iz Italije – dobio je istaknuti srpski pesnik Dragan Jovanović Danilov. Na 17. Međunarodnom novosadskom književnom festivalu pripala mu je nagrada za poeziju „Novi Sad” (biće mu uručena 7. septembra), a u Italiji Danilov je nagrađen priznanjem „Premio Accademico Internazionale di Letteratura Contemporanea L.A.Seneca” (uručenje je 15. oktobra u zamku „Normanno-Svevo di Sannicandro di Bari”).
Zadovoljstvo ne krije ovaj naš izuzetni književni stvaralac, rođen 1960. u Požegi, gde i živi, dobitnik najznačajnijih nacionalnih nagrada za poeziju (pa i najuglednije „Vasko Popa”), kao i međunarodnih („Pro creation”, „Zlatna medalja Tunisa za poeziju” i „Velika bazjaška povelja”). Objavio je 19 zbirki pesama, pet romana, tri knjige autopoetičkih eseja, a njegova poezija izazvala je kritičku recepciju na italijanskom, francuskom, engleskom, bugarskom, rumunskom, slovačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen je u velikom broju antologija objavljenih u inostranstvu, u Francuskoj je održao dvadesetak samostalnih književnih večeri i čitanja poezije...
– Međunarodna nagrada za poeziju „Novi Sad” je do sada najveće priznanje koje sam dobio za svoje pesničko bavljenje. Čitav život sam pisao i borio se za svoje pesme. Lepo je kad vam ovde u Srbiji bez trunke kolegijalne zavisti dodele jednu ovako uglednu nagradu koju su pre mene dobili evropski pesnici visokog formata. Na drugim jezicima imam 20 objavljenih pesničkih knjiga o kojima je dosta pisano u inostranim književnim časopisima. U Italiji i Slovačkoj rade se doktorski radovi na mojoj poeziji, što je u Srbiji nezamislivo – navodi u izjavi za naš list Danilov, uveren da srpski pesnik može da bude poznat i prepoznat i van Srbije:
– Prevodioci su dobri anđeli koji omogućuju da se čuje eho našeg glasa. Poezija je integraciona i internacionalna po prirodi stvari, a ja je sagledavam u kontekstu širem od nacionalnog, zatvorenog i skučenog kruga. Samo onaj pesnik koji poštuje kod duhovne osobenosti tla sa koga potiče, ali onaj pesnik koji nije uskogrud, skupljen i stegnut u svoj grudni koš, može da se celim svojim bićem otvori prema svetu. Sticajem geopolitičkih i kulturnih okolnosti moje prisustvo kao pesnika dolazilo je u naletima i talasima. Ono, dakle, nije spektakularno, ali nije ni beznačajno kada imamo u vidu da se o poeziji danas i u velikim i pretovarenim kulturama malo piše.
Uglednu međunarodnu nagradu „Novi Sad”, koju je žiri Međunarodnog novosadskog književnog festivala za 2022. godinu upravo dodelio Danilovu, u minulih 16 godina su dobijali Kristof Mekel (Nemačka), Žan Pjer Faj (Francuska), Ben Okri (Nigerija), Šon O’Brajen (Engleska), Ljubomir Levčev (Bugarska), Katarin Šmid (Nemačka), Kšištof Karasek (Poljska), Mirča Kartaresku (Rumunija), Gij Gofet (Francuska), Antonio Deltoro (Meksiko), Hose Anhel Siljeruelo (Španije),Tomas Boberg (Danska), Johan Jonson (Švedska), Endre Skároši (Mađarska), Mario Martin (Španija) i Katalin Ladik (Srbija, Mađarska).