Više igre
,,Mi smo ,Stara čaršija' / sve redom gazimo/ sudije pazimo… navijaju navijači zvani ,,Ženeva bojsi''', a kad se akcija okonča golom na klupi nastaje vriska fudbalskih funkcionerki.
Tako se raduje uprava muškog fudbalskog kluba koji su osnovale i kojim već tri godine upravljaju žene ,,iz kraja”. I, osim te iskrene i istinske radosti nema ni pomisli, ni trunke od računice da će, recimo, golgetera dobro prodati, da će ,,profitirati” u pregovorima o nameštanju rezultata sledeće utakmice…
Mame to rade drugačije od mnogih muških ,,fudbalskih poslenika” i još su pre tri godine o motivima osnivanja kluba za ,,Politiku” govorile ,,želimo decu da naučimo igri, da podnose poraze da se preterano ne ponesu u pobedi. Želja nam je i da ih izvedemo na vazduh, jer mnogo je mladih u našem gradu na stranputici, u beznađu, u čestom konzumiranju alkohola, droge …”
Tako su Mirjana Popović, sada predsednik Uprave fudbalskog kluba „Stara čaršija” u Kraljevu, njena zamenica Bojana Milosavljević, sekretar Emilija Dimovska, članovi Marina Radulović, Ljiljana Ljubisavljević, Gordana Vlašić, Milena Bakšunović i Biljana Slavković, na ,,temelju” poruke „da Kraljevo mora ostati grad sporta i izvor sportskih talenata a ne grad dilera drogom i narkomana”, osnovale fudbalski klub.
Uz entuzijazam i njih i trenera Dragoša Popovića, bez para, sa jednim kompletom dresova, bez dovoljno lopti, trenirajući u parkovima i na tuđim igralištima… ekipa se u lokalnoj, takozvanoj opštinskoj ligi posle tri takmičarske sezone, nalazi u ,,zlatnoj sredini”. I, to je, procenjuje ,,ženska” uprava, solidan sportski uspeh.
Uprava je, međutim, nezadovoljna učinkom na onom drugom, društvenom planu. Naime, nadale su se da će više od pedesetak mladića za protekle tri godine privući ,,sportu i zdravom životu”. Zašto klub i fudbal nisu privukli više dečaka sa asfalta iz ovog starog dela Kraljeva?
Ponajviše zato što gradski čelnici, oni koji ovde odlučuju o razvoju sporta, nisu baš prepoznali njihov cilj, cilj u kome je bez sumnje mnogo i materinskog motiva. Tako je ostalo da ih samo pojedinci skromno pomažu kako bi nekako ,,izgurale” takmičarske sezone. Ima tu više razloga, ali je osnovni nepoverenje i potcenjivanja njihovih sposobnosti uz čestu zapitanosti šta žene traže u fudbalu.
„Za nas se još često kaže, ,klub neobične uprave', a zar nije više neobično to što rukometaši u Kraljevu nemaju igralište, što vaterpolisti nemaju zatvoreni bazen, što za ostale sportiste nema nove sportske hale… Mi ćemo naš problem nedostatka igrališta uskoro rešiti samo zato da bi za što više mladića iz kraja stvorili uslove za bavljenje sportom. Samo to, jer mladima ne treba dodatna motivacija, malo je onih koji u tim godinama ne vole sport”, tvrdi za Mirjana Popović, predsednik Uprave ,,Stare čaršije''.
U slučaju da do novca za svoje igralište ne dođu ,,redovnim” putem članice ove neobične uprave, potajno razmišljaju da predlože uvođenje samodoprinosa u svojoj mesnoj zajednici ubeđene dakomšije ,,staročaršijanci” znaju i razumeju kako njihova aktivnost nije samo zarad igre i loptanja…