Kad nema Đokovića, Alkaraz kolo vodi
Карлос Алкараз са трофејем у Њујорку (Фото EPA-EFE/Justin Lane)
Karlos Alkaraz (19) pobedom protiv Kaspera Ruda u finalu Ju-Es opena postao je jedan od najmlađih grend slem šampiona i najmlađi „broj 1” na svetskoj ATP listi svih vremena, sa ukupno 6.740 bodova – otprilike onoliko koliko je Novaku Đokoviću oduzeto ove godine van teniskog terena.
Svaka čast Alkarazu na svemu što je pokazao u ovoj sezoni koju je započeo kao 32. na svetu, na svim rekordima koje je oborio. Sve te brojke ostaju za sva vremena u teniskim almanasima i za deset-dvadeset godina niko neće pamtiti da je „viša sila”, od puteljka koji ga je vodio ka tim uspesima, preko noći napravila auto-put. S tog puta su – na način koji nema veze sa sportom – sklonjena dvojica igrača koji su početkom ove godine bili i najbolji na svetu i ispred svih na listi.
Novak Đoković je izgubio nekoliko hiljada poena zbog politike nekih država (u vezi sa merama protiv kovida 19), ali i samog Udruženja profesionalnih tenisera (ATP) koje je – gle ironije – osnovano da bi branilo interese profesionalnih tenisera. Danil Medvedev je, posle svih psihičkih maltretiranja kojima je bio izložen samo zato što je Rus, dobro i ostao u tenisu.
Treba naglasiti i to da su obojica ove godine u sasvim neprirodnom takmičarskom režimu, u stalnom iščekivanju da li mogu da igraju negde ili ne, što ih čini manje opasnim onda kad se pojave u teniskoj areni. Dakle, dvojica najboljih na svetu (ili u najboljoj formi, da ne se naljute Nadalovi navijači) nisu imala priliku da ove godine pokažu svoje pravo lice…
Đoković je godinu počeo na vrhu ATP liste, sa 11.540 poena, u trenutku kad je Alkaraz bio 32, sa 1.612. Zbog odbijanja da se vakciniše protiv kovida 19, u prvoj polovini sezone nije mogao da učestvuje na tri velika turnira na kojima je rekorder (Australijen open osvajao devet puta, Indijan Vels pet, Majami šest), tako da je pored 2.000 poena koje je branio u Melburnu, izgubio još barem hiljadu na američkoj turneji (ova dva turnira nisu igrana 2021, a titula na svakom donosi 1.000 bodova).
I, kao vrhunac svega, apsurdna odluka ATP-a, da prekori Vimbldon, zbog situacije sa ruskim i beloruskim igračima, tako što za ovu godinu ukida bodovanje na tom turniru. Tako je Đoković izgubio još 2.000 poena (sa 6.770 pao na 4.770) u trenutku kada je odbranio titulu na najčuvenijoj travi na planeti!
Konačno, juče mu je obrisano još 1.200 poena (toliko je osvojio lane u Njujorku, kao finalista), koje nije mogao da brani, zbog američkih zakona u vezi sa vakcinacijom protiv kovida 19. Sada ima svega 3.570 bodova, oko osam hiljada manje nego kad je počela sezona, dok je Alkaraz prvi na svetu sa 6.740! Ovo je prvi put od 2008. godine da je za dolazak na čelo ATP liste dovoljno manje od sedam hiljada poena.
Đoković je u svojim prosečnim sezonama imao oko devet hiljada, a drži rekord sa 16.950, postavljen posle njegove prve titule na Rolan Garosu pre šest godina. Kada je početkom jula 2011. godine, u najjačoj konkurenciji svih vremena, prvi put postao „broj 1”, imao je 13.285 bodova, Nadal je pao na drugu poziciju sa 11.270, Federer ostao treći sa 9.230, a Mari četvrti sa 6.855.
U ovoj sezoni apsurda došlo se do toga da neko ko igra najbolji tenis, ko je ubedljivi rekorder bo broju sedmica (373) provedenih na prvom mestu, s čela te liste padne na sedmu poziciju zbog nečega što nema veze s tenisom. I sada niko ne pominje da taj neponovljivi niz na vrhu nije prekinuo Alkaraz, već nešto drugo.
Ovaj talentovani španski teniser zaslužuje pažnju koju trenutno ima, ali treba biti realan kad se govori o njegovom strelovitom proboju na vrh. Njega je prva pozicija svakako čekala, u nekim drugim okolnostima verovatno bi došla kroz par godina. Ali, to već ne bi bio rekord i ne bi bio istorijski trenutak za tenis.
Ovo je prilika da mnogi kažu kako je Alkarazov trijumf upravo ono što je trebalo vrhunskom tenisu koji, uprkos svim izazovima, nastavlja da živi punim plućima, kao i da ova igra ima smisla čak i kad je iz nje izopšten Đoković!
Najmlađi na vrhu ATP liste
Karlos Alkaraz (Španija) 19 god., 4 mes. 12. 9. 2022.
Lejton Hjuit (Australija) 20 god., 9 mes. 19. 11. 2001.
Marat Safin (Rusija) 20 god., 10 mes. 20. 11. 2000.
Džon Mekinro (SAD) 21 god., 1 mes. 3. 3. 1980.
Endi Rodik (SAD) 21 god., 2 mes. 3. 11. 2003.
Bjern Borg (Švedska) 21 god., 3 mes. 23. 8. 1977.