Mesa i mleka će biti, ali manje
(Фото О. Јанковић)
Porodica Topalov iz Samoša „spremnije“ ulaze u zimu ali tako što su broj od 40 muznih krava – prepolovili. Učinili su to teška srca i dok su još mogli da prodaju goveda, pošto je ta pojava u ovom kraju postala masovna. Razloge, kaže Nenad Topalov, više i ne mogu da ponavljaju – sušna godina, nedovoljno hrane na ispaši, još manje da se spremi za zimu, a da se još jednu sezonu kupuje po trostruko višoj ceni jednostavno se ne može. Ostalo mu je dvadeset krava na muži, deo je pred teljenjem i nekoliko junica. Da bi održao visoku mlečnost vodi računa o genetici i zato su sva grla iz sopstvene proizvodnje. Krave jesu za ponos, ali je njihova isplativost na granici.
„Mleka će biti manje i to neće biti trenutno stanje, jer pojedini proizvođači jednostavno ne mogu da nadoknade ono što je izgubljeno u prethodnim godinama. Krave nestaju, komšije ih, jedan po jedan, prodaju. Minimalna proizvodnja po grlu trebalo bi da bude oko pet do pet i po hiljada litara mleka, jer bez toga domaćinstvo ne može da opstane i funkcioniše. S druge strane, neizdrživo su uvećani troškovi proizvodnje, pa se nadam da smo dobro odmerili i da ćemo za grla koja smo ostavili uspeti da se snađemo da ih ishranimo. Ovde u Samošu, malo-malo, pa imamo probleme. Pre nekoliko godina davili smo se u mleku, jer je bila zatvorena otkupna stanica, sada u sitno prebrojavamo litre. Poslednji period koga se sećam da je bio dobar za mlečno govedarstvo bile su osamdesete godine prošlog veka, kada nijedna kuća ovde nije bila bez pune štale“, priča za „Politiku“ Nenad Topalov i ističe da će, da bi održao proizvodnju, bar pola godine morati da daje ishranu govedima u štali.
Zato struka naglašava da septembarske dane valja iskoristiti za dobru pripremu. Proizvođače podsećaju da imaju mogućnost da već sada, s obzirom na to da će biti sasvim solidna vlažnost zemljišta, mogu zasejati kulture kabastog zelenog hraniva, poput stočnog kelja, koji sazreva u drugoj polovini aprila.
Vlada Srbije je, s druge strane, zabranila izvoz sirovog i pasterizovanog mleka do kraja septembra, dok je po rečima aktuelnog ministra, zadatak buduće da se pozabavi merama što se odnose na junice, kako bi na tržištu bilo više mleka, ali deo tog lanca mora biti i mlekarska industrija. Stočari na to odgovaraju da država izlazi u susret zahtevima velikih proizvođača, dok oni mali polako nestaju. Uglas podsećaju da je Srbija danas ne proizvodi ni polovinu svinjskog mesa koje godišnje potroši, a da je broj krupne stoke na nivou od pre pola veka.
Zato, na drugoj strani južnobanatkog regiona, Janoša Šoša iz Dobrice, sa petodecenijskim iskustvom u uzgoju svinja, istrajnost napušta. I on je smanjio broj mangulica u oboru, jer njegova računica kaže da bi po važećim cenama hrane, tovljenici trebalo da budu za četvrtinu skuplji kako bi mu se rad isplatio.
„Mi sitni smo prepušteni sami sebi. Država treba da odredi cene i za trgovce i za nas, da bude jasno za šta radimo. Subvencije su neredovne, kasne i trebalo bi uvesti i prelevmane na uvoz mesa i mleka.“, kaže Šoš, a slično razmišlja i Ivan Gajin iz Bavaništa, koji drži stado od oko stotinu ovaca. Nekada ih je imao dva i po puta više, ali je postepeno smanjivao proizvodnju, čak i kada je subvencija povećana, kako kaže, na prihvatljivih 7.000 dinara po grlu.
„Ja još održavam veliko stado za ove uslove. Od stotinu ovaca imam približno 200 jaganjaca, koje negde treba prodati, ali se pitam – kako, kome i gde. Računice još ima od pravljenja sira, ovce čuvam sam, jer ne mogu ni da nađem, ni da platim čobanina, a vunu bacam, jer je niko neće.”