Zbirno i zborno mesto istorije Kovina
Олга Јанковић (Фото: О. Јанковић
Kovin – Isečci vremena, običaji, verovanja i legende žitelja opštine Kovin, Srba, Rumuna, Mađara, Nemaca, svih onih koji su ostavili otisak na tlu i u pesku južnobanatske ravnice, našli su svoje mesto među koricama „Kovinskog letopisa” iz pera zavičajnog istraživača, novinara i publiciste Lucijana Bogdanova, legende još za života. Sa talasa Radio Kovina emitovanog duže od decenije, od decembra 1996. do avgusta 2008. godine, Bogdanov je publikovao sačuvan fragmentarni presek viševekovnog bivstvovanja na ovim prostorima, faktografiju, pa i detalje sela, sve važne istorijske momente, te je njegova knjiga zbirno i zborno mesto kovinske istorije, saborište i polazište.
„Da znamo, da se sećamo, pamtimo, poštujemo, da se ponosimo i volimo svoj zavičaj. Ovo je zavet za buduća pokolenja, da dopune, nadograde i nastave ovaj pionirski rad. Jedan kompletan život utkan je u svaku poru povesti Kovina i opredmećen u ovom dnevniku svakovremenih događanja kroz vekove. S ogromnom ljubavlju i neizmernim poštovanjem, neumorni Lucijan Bogdanov je decenije posvetio istraživanjima kovinske istorije, beležeći ih i dopunjavajući, iz dokumenata, sopstvenih beležaka i po usmenom predanju pojedinih ’informatora’. Objavljivanjem ovog letopisa sprečavamo da istorijski životopis Kovina, a ujedno i njegov monumentalni i mukotrpni višedecenijski rad padne u zaborav. On je pitak, čitljiv, ali faktografski tačan. To je najveća vrednost ove knjige”, ističe Milivoje Grčić, direktor kovinskog Centra za kulturu koji je objavio „Kovinski letopis”
Istrajno, predano, sa žarom i urođenim darom da uoči, izdvoji i prenese čitaocu „Kovinskih novina”, časopisu „Libertatee”, slušaocu Radio Kovina, Radio Novog Sada i rumunskog Radija Rešice, zavičajni istraživač i pisac je beležio kako je negda bilo u kovinskom kraju. Da se zna, ostane u živom sećanju, pamti i poštuje zavičaj. Grčić skreće i pažnju da je za priređivača bio izazov zadržati izvorni tekst, a neretko i komplikovane kovanice autora i igre reči, piščev stil pripovedanja, prenese na „čitljiviji” način. „Kovinski letopis” Lucijana Bogdanova je, po njegovim rečima, delo izuzetne vrednosti čiji će se značaj moći sagledati tek u godinama koje slede, jer je od zaborava zauvek otrgnut čitav jedan svet, mikrokosmos naselja.
Kao dugogodišnji profesor istorije u kovinskoj Gimnaziji, priređivač izdanja, Miloš Savić svedoči da mladi danas o prošlosti svojih naselja ne znaju gotovo ništa. Odrastaju u vremenu nakon gašenja Radio Kovina, „Kovinskih novina” i drugih štampanih lokalnih glasila, koja su objavljivala sadržaje iz prošlosti i kulture, uz prenatrpan kurikulum, kojem se nastavnicima ne ostavlja ni prostora ni vremena, da se bave lokalnom istorijom.
„Bojim se da ćemo posledice nepoznavanja prošlosti naselja opštine običaja n tradicije njenih stanovnika, svih zanimljivosti i neprolaznosti, tek osetiti u budućnosti, jer se ona počinju doživljavati kao nešto usputno, statično i nevažno. U tome i vidim vrednost ove knjige, ne samo jer su objavljene izuzetno vredne činjenice sakupljene mukotrpnim radom istraživača, već i u tome što može dati ključan doprinos u očuvanju kulture, istorije, tradicije i, nadasve, identiteta stanovnika opštine Kovin”, kaže Savić.