„Moja jedinstvena Kovačica" za veliki jubilej
(Фото: Галерија наивне уметности у Ковачици)
Kovačica – Po mnogo čemu jedinstvena varošica Južnog Banata, Kovačica ove godine slavi 220 godina od naseljavanja Slovaka, a njeni žitelji nizom programa, sa žarom i ponosno predstavljaju svoje talente, umeće i kreativnost. U okviru tradicionalne manifestacije „Kovačički oktobar”, koja se održava 71. put, centralni kulturni događaj predstavlja velika izložba najnovijih, reprezentativnih radova članova Galerije naivne umetnosti, institucije koja je njihov dom bezmalo sedam decenija. Posetioci ove prestižne ustanove kulture videće dela Katarine Karlečikove, Jana Bačura, Eve Husarikove, Pavela Hajko, Pavela Cicke, Zuzane Vereski, Jana Glozika, Dese Petrov Morar, Draga Terzića, Jozefa Havijara, Štefana Varge, Ane Knjazovicove, Jano Žolnaja, Ane Lenhartove, Nade Korenove, Juraja Lavroša, Pavela Lavroša, Ane Kotvašove, Pavela Povolnija Juhasa, Marije Hlavatove, Marine Petrikove i Nataše Knjazoviceve.
Počasno mesto ovogodišnje postavke pripada monumentalnom platnu „Moja jedinstvena Kovačica”, poklon za veliki jubilej prestonici naive u Srbiji, od njenih a širom sveta poznatih slikara. Kolaž osobenih likovnih rukopisa 19 članova galerije nastajao je više od tri nedelje, a boja i pokret se slivali na platno od svojih 15 kvadrata, i tako je rasla slika koja podseća na više od dva veka istorije, tradicije i običaja slovačke nacionalne zajednice na ovim prostorima.
„Ova izuzetna slika, kao i ostali izloženi radovi ostaće trajno u fondu galerije koji iz godine u godinu raste, a trenutno čuva više od 800 dela. To je neprocenjivo bogatstvo iz kog crpimo postavke koje svakog meseca menjamo, tako da ljubitelji naive uvek imaju čemu novom da se dive. Veliko hvala umetnicima i srećan 220. rođendan našoj jedinstvenoj Kovačici”, poručuje Ana Žolnaj Barca, direktorka Galerije naivne umetnosti.
Presudna za stvaranje „škole kovačičkog naivnog slikarstva” bila je 1952. godina, kada se ovde proslavljalo vek i po od dolaska Slovaka. Samouki slikari su tada prvi put javnosti prikazali svoje radove u okviru „Kovačičkog oktobra”, starijeg i od dve najveće međunarodne manifestacije – Sajma knjiga i Oktobarskog likovnog salona u Beogradu. Tri godine kasnije, otvara se i Galerija seljaka slikara pri Domu kulture „3. oktobar”, prva u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je svetu podarila neka od najznačajnijih imena u sferi umetnosti naive – Zuzanu Halupovu, Martina Jonaša, Martina Palušku, Jana Knjazovica, Mihala Bireša, Jana Sokola...