Koreni konflikta oko Južne Osetije

13. 08. 2008. 22:00

На истоку опет рат (Фото АФП)

Poznavaoci prilika u kavkaskom regionu nisu bili iznenađeni novim ratnim sukobima u tom delu sveta. Sadašnji vojni konflikti imaju duboke uzroke u događajima rasturanja Sovjetskog Saveza i još dalje istorijske korene u večno nemirnom Kavkazu.

U „eksploziji suvereniteta“ koja je buknula pri raspadu sovjetske federacije (1991), snažnu želju za samostalnom državom burno su ispoljili ne samo narodi koji su imali savezne republike, nego i brojčano manji narodi koji su unutar tih republika imali autonomne političko-administrativne jedinice. Međutim, politička elita novonastalih nezavisnih država – u petnaest bivših saveznih sovjetskih republika – nije imala razumevanja za težnje manjih naroda, koji su takođe hteli da stvore svoju državnost, bilo kao nezavisne države, bilo u vidu autonomnih republika u okviru nezavisnih država. To je naročito bilo ispoljeno u kavkaskom regionu, gde su na relativno malom prostranstvu živeli mnogi narodi. To su južnjački strasno ispoljili i narodi koji su živeli u Gruziji: Abhazi i Adžari, koji su u sovjetskoj Gruziji imali autonomne republike, i Osetini, čija je teritorija imala status autonomne oblasti. Novo „demokratsko“ državno rukovodstvo Gruzije odbilo je njihove pretenzije i nastojalo da stvori unitarnu državu. Proglašavajući „Gruzinima“ sve žitelje Gruzije, ono je čak potiralo nacionalni identitet triju pomenutih naroda i drugih nacionalnih manjina koje su živele na teritoriji Gruzije. Izbio je ratni sukob sa tragičnim posledicama. Gruzija je pokušala da vojnom silom prinudi ove narode da prihvate nametnuto rešenje. U pomoć gruzinskim ( „južnim“) Osetinima došla su njihova braća iz Severne Osetije (republike u okvirima Rusije); oružani dobrovoljci iz drugih severnokavkaskih republika pružili su pomoć Abhaziji. Slabe gruzinske vojne snage nisu tada (1991–1992) mogle da slome otpor ova dva naroda koja su proglasila nezavisnost svojih republika. Umešala se Rusija, kojoj nije odgovarao ratni sukob na njenim južnim granicama. Njenim posredovanjem sklopljeno je primirje, uz saglasnost da se mirnim putem traži politički izlaz iz nastale situacije „samoproglašenih, ali međunarodno nepriznatih, nezavisnih država“. Zaraćene strane prihvatile su da ruske oružane snage vrše ulogu mirotvoraca, što je sankcionisano i u OUN.

Žitelji Abhazije i Južne Osetije, uz građanstvo svojih nepriznatih republika, zatražili su i dobili i rusko dvojno državljanstvo, s odgovarajućim dokumentima i pasošima za putovanje po svetu. Zato ubijanje ovih žitelja predstavlja ubijanje i državljana Ruske Federacije, što je dodatni razlog „mešanja“ Rusije u ovaj konflikt. „Činićemo sve za zaštitu života i dostojanstva ruskih državljana“, izjavio je ovih dana predsednik Ruske Federacije Medvedev. „Rusija je istorijski bila zaštitnik kavkaskih naroda i garant mira na toj teritoriji. Od te misije nećemo se odreći“, dodao je on.

Inače, ako se vratimo u daleku prošlost, možemo reći da je na teritoriji Kavkaza (preko pola miliona kvadratnih kilometara) vekovima živelo više desetina naroda, podeljenih na brojna plemena, koja su bila pod stranom vlašću: Vizantije, Persije, Mongola, Turaka. Retko su neki od njih sticali nezavisnost, pa i stvarali svoja carstva (Abhazija, Gruzija). Izložena pritisku inovernih Iranaca i Turaka, istočna Gruzija je traktatom gruzijskog cara Georgija XIII (1783, 1799) prihvatila protektorat pravoslavnog ruskog cara. Tokom 19. veka i zapadna Gruzija ušla je u sastav Ruskog carstva, te su stvorene dve gruzijske gubernije: Tiflijska (Tbiliska) i Kutaiska, sa teritorijom od preko 42.500 km kvadratnih. Prilikom teritorijalnog razgraničenja među sovjetskim republikama (tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka) u Republiku Gruziju uključena je teritorija susednih naroda, tako da je njena površina povećana na oko 70.000 kvadratnih kilometara. Od oko sadašnjih 5,5 miliona žitelja, Gruzini čine oko 4,8 miliona. Na teritoriji Abhazije (8.600 km. kv.) živi oko pola miliona stanovnika, od kojih je samo 93.300 Abhaza. Osetija je u sovjetskom razdoblju bila podeljena na dva dela, čiji je deo niz južnu padinu planine Veliki Kavkaz kao Autonomna Oblast Južna Osetija uključena u Republiku Gruziju. Teritorija Južne Osetije zahvata 3.900 kvadratnih kilometara, na kojoj živi oko 100.000 stanovnika, od čega 65.000 Osetina. (Na teritoriji Republike Severne Osetije – Alanije, u okviru Ruske Federacije, na površini od oko 8.000 km. kv. živi oko 665.000 žitelja, od toga su 335.000 Osetini). Na teritoriji Rusije i Kavkaza ima 4,14 miliona Gruzina, oko 600.000 Osetina, 115.000 Abhaza.

profesor Beogradskog univerziteta