Rasistički bubnjevi

16. 08. 2008. 22:00

Плажа у Јафи

Pojava pet običnih (bez rukava) sivih majica na rafovima jedne prodavnice u kvartu Belvil, na istočnoj strani Pariza, pokrenula je, ovih dana, pravu lavinu protesta zbog sadržaja reči ispisanih na njihovim prednjim stranama.

Duhovi su se uzbudili, kako prenose mediji, zbog utisnutog slogana „Jevrejima se zabranjuje ulazak u park” štampanim na dva strana jezika – poljskom i nemačkom.

Čim je otkriveno gde se i po kojoj ceni (18 evra ili 27 dolara svaka) prodaju inkriminisane majice sa nedvosmislenim rasističkim porukama odmah je, kažu upućeni, u akciju stupio Francuski nacionalni biro za kontrolu antisemitizma, organizacija koja, inače, budno prati svaki takav incident koji se dogodi u ovoj zemlji. (U Francuskoj je, inače, najveća jevrejska zajednica van Izraela i broji oko pola miliona Jevreja.).

Slučaj je prijavljen policiji, kojoj je, potom, prodavačica iz radnje smeštene u 19. pariskoj četvrti, priznala da nije imala pojma šta natpisi znače, jer te reči i „ne razume”.

Ubrzo, potom, oglasilo se i francusko Tužilaštvo saopštenjem da pokreće istragu ko to, pokušava, da oživi avet prošlosti podsećanjem na onaj isti strašni pogrdni slogan koji su koristili nacisti na početku rata (1940. godine) u poljskom gradiću Lođ. Uz isti poklič tada, a za one koji ne znaju za to vreme, treba reći da su nacisti blizu 200.000 Jevreja odveli u koncentracione logore iz kojih se niko živ nije više vratio.

I dok se čeka na rezultat potrage posle koje će se jasno znati o kome je, zapravo, reč (da li je u pitanju zaista neki ostrašćeni antisemista ili naprosto obični preduzimljivi muvator koji ne bira načine kako da što pre proda svoju robu) kilometrima daleko, u malom izraelskom naselju Jafi, pojavili su se prvi zvuci rasističkih bubnjeva.

 Nezadovoljni ponašanjem arapskih komšija grupa jevrejskih porodica odlučila je da se sasvim distancira od njih, tako što se više neće mešati sa njima u vreme kada oni dolaze da se osveže u gradskom bazenu. Kako je zamišljeno, tako je i odmah sprovedeno u delo, te je, kako navodi domaći dnevnik „Ju net” neprijatnim susedima, menadžment bazena, poslao raspored ko će i kada moći odvojeno da se brčka u vodi takom ovih užarenih letnjih meseci. Čistokrvnim Jevrejima, kako stoji u odluci, bazen će biti na raspolaganju svake druge nedelje, a Arapima, ostalim danima.

„Zar to nije fer”, upitao je krajnje staloženo jedan neimenovani član jevrejske zajednice iz Jafe za razliku od Kamala Agbara, iz „suprotnog tabora”, koji je, za isti list izjavio da „ zabrana ulaska Arapa sa svojim porodicama na taj bazen samo zato što komšija (Jevrejin) smatra da su svi oni loši, nije ništa drugo do čist rasizam”.

Niko od jevrejskih zvaničnika, kao ni iz državnog vrha u Tel Avivu, još se, ovim povodom, nije oglasio kao ni o najnovijim pamfletima koje su članovi religioznog pokreta „Tiša Bav”, tokom ove nedelje, razdelili u jednom delu Jerusalima.

Slikom i porukom da će, kada za to dođe pravi čas, sa Brda hrama nestati džamija Al Aksa, jedan od dragulja muslimanskih vernika, sledbenici, za širu javnost, malo poznate grupe, imali su, za početak nameru, da stave prst u oko svim islamistima. Jer „najudaljenija džamija” (mesto sa koga je prorok Muhamed na krilatom konju odleteo u nebo, pošto je prevalio daleko put od Meke do Jerusalima kako to stoji u priči „Noćno putovanje” iz Kurana) za muslimane je svetinja nad svetinjama i razlog za prvu „intifadu” (pobunu) kada je bivši izraelski premijer Arijel Šaron, uprkos opomenama, kročio sa bulumentom telohranitelja u predvorje Al Akse.

 „Bavovci” osim što prete da će teren oko Brda hrama biti „očišćen” (od koga i kada ne kaže se) istovremeno najavljuju da će na mestu stare džamije (koju treba izbrisati sa svih slika) biti sagrađen treći hram, za kojim, kažu, žudi svaki pravi Jevrejin. (Prvi je bio, po Bibliji Solomonov dok je Drugi, od koga je ostao samo Zapadni zid, bio Herodotov.)

Majice, sa početka priče o rasističkim bubnjevima, pojavile su se, kažu neki, posle učestalih tuča i bučnih čarki u tom delu Pariza između grupe mladih Jevreja i mladića crne puti, iste dobi, čije korene vuku sa severa Afrike.

U Jafi, Jevreji i Arapi , koliko je poznato, žive odvajkada nesložni. Zazirući neprekidno jedni od drugih, sudeći po nekim sličnim incidentima, kao da stalno traže neki povod da naude onom drugom pripadniku tuđeg naroda.

U Jerusalimu, gde caruju tri vere podjednako (judaizam, hrišćanstvo i islam), međutim, evidentno je da je rasnih incidenata manje od verskih. Da li i manje opasnih, pitanje je.