Front je sve kraći - oružja sve više
(EPA-EFE/STRINGER)
Pobeda opija i zato ne treba da čudi ushićenje Ukrajinaca nakon ulaska njihovih trupa u Herson. Bez obzira što ga nisu osvojili već su čekali da se Rusi povuku i sruše most, u Kijevu se već mogu čuti glasovi da je sledeći na redu Krim. Zvuči tako primamljivo, ali gotovo nemoguće.
Ukrajinska vojska nema sposobnosti da izvrši borbeni prelaz Dnjepra tako da će trupe sa tog ratišta verovatno poslati na sever. Ka Zaporožju i Donjecku gde bi mogao da se dogodi borbeni rasplet ovog rata.
Rusija sa svežim trupama pristiglim iz mobilizacije, na raspolaganju ima dva moguća pravca nastupanja. Prvi je u pravcu Zaporožja, kako grada tako i preostalog dela istoimenog regiona. U tom slučaju vreme može da bude ključni faktor. Ako požure i napadnu u narednih nekoliko dana, imaće prednost dok Ukrajina ne prebaci snage sa fronta kod Hersona. To se prvenstveno odnosi na klasičnu artiljeriju i američke raketne sisteme HIMARS koji su Rusima zadali dosta muka kod Hersona.
Ako postignu uspeh u Zaporožju, Rusi će strateški popraviti i položaje na frontu kod Donjecka. To je inače, drugi mogući pravac napada. Dok ne zauzmu teritoriju u dubini, zapadno od tog grada, Moskva teško da će moći da govori o nekoj pobedi u ratu. Tamo je sve i počelo. Ukrajina je godinama gradila kompleksan sistem odbrane, sa nizovima rovova i bunkera. Artiljerci sa obe strane „napamet” znaju parametre ciljeva kod neprijatelja, zbog čega se linija fronta malo pomerala.
Da se sukob u Ukrajini odvija u cilju velike bitke koja bi uskoro mogla da se dogodi na spomenutim prostorima ukazuje činjenica da je front sve kraći a koncentracija oružja i ljudstva sve veća. Sa 300.000 novih vojnika Rusija može da popuni ili formira do 60 brigada a tu su i elitne trupe povučene sa fronta kod Hersona. Sa takvom snagom, odgovorni u Kremlju sigurno će pokušati da ostvare neku pobedu, toliko potrebnu javnosti u Rusiji i svetu. U Rusiji da bi opravdali specijalnu vojnu operaciju koja se odužila, a svetu da pokažu da je Rusija i dalje ozbiljan i sposoban igrač u areni svetske geopolitike.
Ulozi su veliki za obe strane, a posledice oseća ceo svet. Američko popuštanje sankcija prema Rusiji, makar samo u jednom malom delu, prema diplomatskim misijama, ukazuje da se nešto krupno valja iza brda. Možda su Moskva i Vašington već postigli dogovor koji vodi ka kraju rata. Potvrda toga može da bude i činjenica da su se Rusi sa desne obale Dnjepra povukli u potpunom redu, bez pritiska sa ukrajinske strane. Evakuisali su stanovništvo, povukli trupe i tehniku prebacili potpuno neometano.
U ratu, takve okolnosti su gotovo nemoguće.