Pobegli iz Rusije u Ameriku, umesto obećane zemlje završili u pritvoru
Један од америчких притворних центара за мигранте (EPA-EFE/DARIO LOPEZ-MILLS / POOL)
NjUJORK - Mladi ruski bračni par lekara Marija i Boris Ševčuk, koji su odbili da potpišu peticiju i učestvovanje u demonstracijama podrške predsedniku Rusije Vladimiru Putinu i ratu u Ukrajini, bili su prinuđeni da bolji život potraže van Rusije. Odlučili su, kao i na hiljade drugih Rusa, da pobegnu u Sjedinjene Američke Države, prelaskom njihove južne granice i da potraže azil. Međutim, umesto azila njih je sačekao imigracioni zatvor. „Napustio sam Rusiju zbog mesta istog kao Rusija”, rekao je Ševčuk.
Kada su supružnici Ševčuk uspeli sredinom aprila da dođu u Meksiko i potom u američku luku za ulazak u zemlju, očekivali su da će ih dočekati „ukus istinske slobode”. Predali su pasoše, a umesto azila, na rukama su osetili hladni dodir lisica. Odvedeni su u udaljeni imigracioni pritvor u ruralnu Luizijanu. Tu su ih razdvojili i posle šest teških meseci u pritvoru, supružnici su ponovo zajedno, piše Njujork Tajms.
„Mislio sam kada napustim Rusiju da će našoj patnji doći kraj”, rekao je Ševčuk (28) u intervjuu iz Imigracionog pritvornog centra u Pajn Preri u Luizijani. Priznao je da se osetio beznadežno.
Prema dostupnim američkim podacima, u 2022. godini 21.763 Rusa je stiglo i njihovi predmeti su obrađeni na južnoj američkoj granici, što je dramatičan skok kada se uporedi sa 2020. godinom i brojem od 467 Rusa. U oktobru samo njih 3.879 je došlo sa namerom da traži azil.
Svako ko stigne na američko tle ima pravo da zatraži azil, podseća Njujork Tajms. Međutim, azil mogu da dobiju samo oni koji dokažu da su progonjeni u svojoj zemlji na osnovu rasne, religijske, nacionalne, političke pripadnosti ili članstva u određenim društvenim grupama. Mnogi tražioci azila su oslobođeni i dozvoljeno im je da svoj predmet predstave na sudu. Ali, na hiljade njih smešta se u pritvorne centre, u kojima je teško obezbediti advokata i sakupiti dokaze, tako da su šanse za dobijanje azila minimalne.
Američka služba za imigracione i carinske poslove nije obelodanila statistiku nacionalne pripadnosti pritvorenih migranata, ali advokati koji redovno sarađuju sa migrantima rekli su da je značajan skok ruskih tražilaca azila koji su pritvoreni.
Slučaj bračnog para lekara nije usamljen. Mnogi dolaze s očekivanjem da će biti dobrodošli u SAD, jer se kao i Amerika bore za demokratiju u Rusiji i Ukrajini. Međutim, brzo se razočaraju. Olga Nikitina je još jedna Ruskinja koja je sa suprugom pobegla iz Rusije i bila pritvorena pet meseci kao i Ševčukovi. Rekla je da su ih tretirali kao đubre.
Mnogi tražioci azila tvrde da je njihov boravak bio prepušten na milost i nemilost čuvara, koji su bili ili ravnodušni ili čak neprijateljski raspoloženi.
Tokom jednog transfera Borisa Ševčuka, čuvar mu je stavio lisice i oborio ga je na zemlju tako da je povredio glavu jer je pao na beton i nos mu je prokrvario.
„Shvatio sam da sam napustio Rusiju zbog mesta istog kao što je Rusija”, rekao je Ševčuk, koji je posle štrajka glađu i žalbi upućenih ombudsmanu, grupama za ljudska prava i Visokom komesarijatu UN za izbeglice uspeo da snizi sumu koju treba da plate da bi bili pušteni iz pritvornog centra. Posle raznih peripetija uspeo je da se spoji sa suprugom.
Profesor istorije njujorškog univerziteta u Delhiju Den Gašler, koji je i volonter organizacije Sloboda za migrante, pomogao je da se sakupi novac za bračni par Ševčuk.
„To su neverovatni mladi ljudi koji su pobegli zbog svog opozicionog stava prema režimu”, rekao je Gašler, zaključivši da su oni „postali žrtve našeg slomljenog procesa davanja azila”.