Čarobnjak polja
(Снимио Милан Јанковић)
Kao što su nestašnu decu odrasli plašili babarogama, tako su i vojvođanski paori nasrtljive ptice, kad bi polegle po njihovim poljima, plašili strašilima. U našem sagovorniku Laslu Dvoračku ta strašila bude razna osećanja. Neke od njih vidi tužne, neke vesele, neke čak i zaljubljene... Bar takve ih je prikazao na svojim slikama na kojima imaju sasvim drugačiju ulogu od one na poljima - „obaveza” im je da privuku pažnju posmatrača.
U početku svog likovnog stvaralaštva Laslo je slikao okolinu u kojoj živi. Onda je, u potrazi za novim idejama, krenuo lokalnim putevima i tu primetio nešto što mu se učinilo vrlo zanimljivo. Strašila! To su bili motivi koji su ga potpuno opčinili.
(/slika2)- Strašilo je - kaže on - deo narodnog stvaralaštva. Ono je, u stvari, Don Kihot ravnice, čarobnjak polja. Kad gledaš, znaš da nije živo, a ipak maše rukom. Dune povetarac, udahne mu život i pokrene ga. Od čega sve ljudi nisu bili u stanju da ga naprave, verujući da će sačuvati useve. Koristili su stare krpe, šešire, korpe, lonce i ko zna šta sve još. Ali, umesto da od njega beže, uverio sam se da se ptice sa strašilom druže, pa sam naslikao gnezdo u džepu jednog od njih. Vrlo me je rastužilo kad sam shvatio da strašilo sve više gubi svoju namenu zato što su ljudi izmislili razne zujalice i veštačka zvona. Kako sada praktično i nema svrhe da postoji, na jednoj slici prikazao sam strašilo koje se srušilo a u svom naručju drži uginulu pticu. Podstaknut tim motivom, neko je u knjizi utisaka na izložbi u Subotici napisao: „Da li je pravo strašilo za ptice možda, ipak, čovek?”
(/slika3)Ekološki nastrojen, Laslo je posle te rečenice počeo da slika strašila koja čuvaju prirodu od čoveka, pitajući se da li možda i sam nije strašilo. Onda je, metafore radi, počeo da slika i čipku koja je takođe deo narodnog stvaralaštva. Ta sitna bela mrežasta struktura oko strašila na njegovim slikama simbolizuje vrhunska dostignuća u elektronici koja danas predstavljaju nezaobilazni deo života. Na izložbi koju je priredio, u želji da sazna koliko su ljudi koji su došli prepoznali njegovu poruku, priznaje da je krišom prisluškivao komentare.
- Iza ovog strašila nema ni kuće, ni starog đerma, a ja ipak vidim salaš - šaputao je ushićeno jedan od posetilaca svom prijatelju, ne sluteći da baš tom rečenicom nagoveštava autoru da je razumeo skrivenu poruku.
Za proteklih četvrt veka Laslo je za svoju dušu napravio mnogo skulptura, grafika, intarzija, rezbarije, urbane naive, nakita... Pored redovnog posla, nastavnik je fizičkog vaspitanja, uživa svakodnevno u svom hobiju. Ali, u poslednje vreme je postao nekako bolećiv prema svojim radovima. Kada je nedavno prodao jedno strašilo, prvi put je osetio tugu.