Pamflet ambasadorske trojke u Srbiji

10. 12. 2022. 18:00

(Миланко Каличанин)

Kao pripadnik srpskog roda, po rođenju metohijski Crnogorac, imam obavezu da se oglasim povodom autorskog teksta ambasadorske trojke u Srbiji, jer se on tiče i postojećeg statusa južne srpske pokrajine Metohije i Kosova.

Najveću počast koju može da priredi uredništvo jednog dnevnog lista, pritom najstarijeg i najuglednijeg na Balkanu, jeste kada na svojoj prvoj stranici, crvenim slovima najavi a potom na sledećoj i nastavi, kao što je to uradila „Politika” od 17. novembra 2022, objavi autorski tekst ambasadora Kanade, Poljske i Ujedinjenog Kraljevstva pod naslovom: „Mudrost, poverenje i sećanje”.

Sam naslov kao i početak teksta pleni pažnju, uliva nadu, a i ukazuje na nužnost iskazivanja hrišćanske plemenitosti, razboritosti i oprosta.

Nažalost, već nakon nekoliko rečenica ambasadorska trojka konstatuje: „Pokretanje nelegalne, ničim isprovocirane invazije, ispredanje opne laži kako bi se pretvarali da država nije u ratu...”, na samom početku predstavlja autodiskvalifikaciju i čitav tekst prikazuje kao tipičan pamflet, čija je svrha da nekome (Putinu i Srbiji) nanese uvredu ili ljagu.

Bez namere da prebiramo po biografijama ambasadorske trojke, logična je pretpostavka da pripadaju eliti visokih intelektualaca, a samim tim sledi i zaključak da su i poznavaoci globalnih istorijskih zbivanja, naročito nakon poslednjeg svetskog rata pa do današnjih dana. Da bi, ne samo lideri, već i svi učesnici u kreiranju nacionalnih politika bili kompetentni neophodno je da budu upoznati sa politikama i namerama država iz bližeg i šireg okruženja, a naročito sa namerama velikih sila.

A, šta to u stvari hoće Amerika, kao posleratni svetski hegemon, upoznao nas je jedan od najuglednijih američkih intelektualaca Avram Noam Čomski.

Istina je da su SAD još za vreme trajanja Drugog svetskog rata zadužile radne grupe u Stejt departmentu i Savetu za međunarodne odnose da rade na kreiranju posleratnog sveta u vidu plana „Velika oblast”, koja bi bila potčinjena potrebama američke privrede.

Odmah po formalnom okončanju svetskog rata, Amerika dosledno kreće u faznu realizaciju ovog paklenog plana, jer ima za cilj potčinjavanje, snagom propagande, dolara i oružja, po mogućnosti čitavog sveta, radi pljačke, a uz pomoć „legalnih alatki”, kao što su: MMF, Svetska banka, koji predstavljaju mekšu silu, i NATO-om, kao batinom.

Velika oblast je obuhvatala: Zapadnu hemisferu, Zapadnu Evropu, Daleki istok, zemlje bivše britanske imperije, najveće izvore energije na Bliskom istoku (koje prelaze u američke ruke nakon isterivanja rivala, Francuske i Britanije), ostale nerazvijene zemlje, a po mogućstvu i ceo svet. Ovaj plan je sprovođen u granicama svojih mogućnosti. Industrijske zemlje trebalo je da slede dve „velike radionice”, Nemačku i Japan i njih dve bi nastavile sa radom pod američkom prismotrom.

Amerikancima se na putu prema Istočnoj Evropi, pri realizaciji ovoga plana, isprečio moćni SSSR i njen lider Josif Visarijonovič Džugašvili Staljin, vodeći svetski državnik u vreme Drugog svetskog rata i nakon toga, sve do smrti 1953.

Uprkos svim otporima, Amerika uporno istrajava na njegovoj realizaciji, pa je nakon tri i po decenije od Staljinove smrti, izvela odlučujući potez 1989. rušeći Berlinski zid, čime otvara put za konačan obračun sa glavnim rivalom – protivnikom unipolarnog sveta, Ruskom Federacijom, na čelu sa njenim liderom Vladimirom Vladimirovičem Putinom.

Druga kamenčina na putu Amerike ka širenju njene hegemonije bila je SFRJ sa Josipom Brozom Titom na čelu, jednim od osnivača pokreta nesvrstanih zemalja, koja je među prvima u svetu uvela samoupravni socijalizam, najsavršeniji i najhumaniji privredni i društveni poredak, sa visokim stepenom zaposlenosti, besplatnim dodeljivanjem stanova u društvenom vlasništvu, najbolje organizovanu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno školovanje i potpuno iskorenjivanje siromaštva.

Fizičkim nestankom ova dva lidera socijalističkog bloka, Josifa i Josipa, otvoren je put za dalje porobljavanje i pljačku ostatka sveta u skladu sa američkim planom „Velika oblast”.

Da su Sjedinjene Američke Države krenule ka uklanjanju i poslednje prepreke sa svoga puta, odnosno rasparčavanje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i njeno potčinjavanje potrebama američke privrede, ukazuju i aktivnosti MMF-a još za vreme vlade Milke Planinc od 1982. do 1986, koje označavaju početak recesije koja se manifestovala u donošenju poznatog zakona o deviznoj participaciji namenjenog unutrašnjem, odnosno jugoslovenskom tržištu. Sva mudrost je sadržana u predmetnom planu, jer su Sjedinjene Američke Države uporne u svojoj odluci da plan „Velika oblast” realizuju po svaku cenu, pa je zato sav napor domaćih i svetskih stručnjaka i analitičara (uključujući i izvesnog Gordona Bardoša) na identifikovanju i lociranju njenih pojedinačnih vitalnih interesa, uzaludan. Jer se ovaj plan odnosi na čitavu, po mogućstvu, planetu Zemlju. Očigledno da je politika SAD u potpunosti podređena američkoj privredi i zato je svih ovih godina to što jeste.

Toliko o mudrosti i poverenju.

A što se tiče sećanja, sva je prilika da ambasadorskoj trojci u Srbiji ni ova opšta vrednost nije jača strana, jer ovo što sledi nije se davno desilo.

Naime, prošlo je tek nešto više od dve decenije od udruženog zločinačkog poduhvata Amerike i njenih vazala, sabranih u vojni NATO savez, radi nelegalnog i ničim isprovociranog bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, suverene države, članice UN, pritom kršeći osnovno međunarodno pravo, i pokušaja otimanja skoro jedne petine njene teritorije, južne srpske pokrajine Metohije i Kosova, u čemu su nažalost učestvovale i zemlje dotične ambasadorske trojke, koja ovom prilikom bezuspešno pokušava da „soli pamet” širokim slojevima uglavnom neobaveštenog stanovništva Srbije, pa i cele planete Zemlje.

I konačno, jedno je ipak sasvim sigurno da je Vladimir Vladimirovič Putin svojom odlukom od 24. februara 2022. stavio tačku na neograničeno gospodarstvo, odnosno hegemonizam SAD i označio kraj dosadašnjeg, neoliberalnog takozvanog demokratskog poretka.

Generalni direktor Trepče u poslednjoj deceniji 20. veka

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista