U informacioni sistem uloženo pola milijarde dolara
Борис Сакач
Od našeg specijalnog izveštača
Peking, 20. avgusta – Na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine inž. Boris Sakač postavio je informacioni sistem koji od tada koriste sva velika međunarodna multisportska takmičenja. Naravno, razvoj informacione tehnologije doneo je mnoge promene, ali principi koje su Boris Sakač i zagrebački SRCE (Sveučilišni računski centar) postavili tada koriste se i danas i, ovde, na 29. Letnjim olimpijskim igrama u Pekingu.
– Na Mediteranskim igrama u Splitu uspostavili smo standard koji i danas važi, a on mi je doneo prvi olimpijski angažman na Igrama u Moskvi. Od tada radio sam na 15 igara, letnjih i zimskih, a u Pekingu sam koordinator informacionih sistema – kaže hrvatski stručnjak Boris Sakač, čija je puna funkcija direktor projekta Međunarodnog olimpijskog komiteta ORIS (olimpijski rezultati i informacioni sistemi).
Posao koji trenutno obavlja započeo je pre četiri godine:
– Još pet dana do kraja. Ovde sam u poslednje četiri godine proveo više od 600 dana u 23 puta. Da, 23 puta sam leteo od Evrope do Kine i nazad, ali nije mi žao. Čini mi se da smo dobro obavili posao, a gledajući i sve druge segmente organizacije, moj utisak je da su ovo najbolje igre na kojima sam bio. Zaista najbolje.
I onaj segment informacionog sistema koji je vidljiv učesnicima Igara, sportistima i novinarima funkcioniše besprekorno, a pripreme su trajale veoma dugo.
– Pri izradi, recimo, programa takmičenja, morali smo da razradimo svako moguće iznenađenje, da bismo spremno reagovali i da se program i kalendar Igara ne bi narušili. Sve što smo mogli predvideli smo, i unapred imali spremne varijante za slučaj recimo da kiša odloži takmičenje veslača i tako dalje. I dosad je sve bilo u redu, a ja brojim dane do završetka Igara i nadam se da neće doći do nečeg nepredviđenog, jer niko ne može da predvidi sve što može da se desi. U takvim slučajevima moraju se doneti hitne, autoritativne odluke, ali ovde to jednostavno nije moguće. Lanac odgovornosti je dugačak i proteže se u vrh, i dok bi se došlo do ličnosti koja može da donese važnu odluku, mogli bi da nastanu veliki problemi – ističe Boris Sakač.
U informacioni sistem za Igre u Pekingu uloženo je pola milijarde dolara, i to nije bio problem za kineske vlasti, ali za svaki dodatni izdatak, bez obzira na to kolika je suma, moralo se čekati dok zahtev ne stigne do prave adrese:
– Pokazalo se da nam nedostaje nekih kablova koji koštaju oko 10.000 evra, ali osoba zadužena da potpisuje račune u informacionom sektoru ima limit od 2.000 evra pa je započet dug put da bi se zahtev odobrio. Kada sam mu predložio, što bi se svako kod nas dosetio, da ukupnu sumu razbijemo na pet od 2.000 dolara, nije mogao da poveruje da to predlažem. Ovde se, jednostavno, tako ne radi.
Međutim, bez obzira na to kako se radi i šta se dešava iza kulisa, informacioni sistemi deluju besprekorno.
Živko Baljkas