Godine koje su se završavale sa – 23
Калемегдан (Фото Д. Јевремовић)
Beogradska tvrđava je verovatno jedan od najboljih nemih svedoka burne istorije naše prestonice. Kao i grad i tvrđava se menjala kroz vekove, a jedna od tih njenih mena, kako je ostalo zabeleženo, započeta je 1723. godine. Tada je krenulo njeno uređenje po planovima pukovnika Nikole Doksata de Moreza.
Po njemu decenijama ime nosi jedna od najpoznatijih ulica glavnog grada, čuvena pešačka štrafta. Nedaleko odatle, kod spomenika posvećenog njemu Beograđani i njihovi gosti redovno se sastaju i odatle kreću u svoje beogradske šetnje. Knez Mihailo, koji u glavnom gradu ima i ulicu i spomenik, rođen je 1823. godine, a Srbiju je vodio u dva navrata, početkom četrdesetih 19. veka i od 1860. do 1868. kada je ubijen u Košutnjaku. Godinu dana pre ubistva simboličnom predajom ključeva Knezu Mihailu Beograd je ponovo postao srpski grad, odnosno grad oslobođen od turske vlasti.
Kraljevinom Jugoslavijom, čija je prestonica takođe bio Beograd, vladala je do kraja njenog postojanja dinastija Karađorđević, a poslednji kralj bio je Petar Drugi rođen 1923. godine. Sin kralja Aleksandra i kraljice Marije bio je maloletan kada je njegov otac ubijen, pa je vlast preneta na namesništvo. Zvanično je sa vlasti zbačen 1945. odlukom komunista. Po kralju Petru Drugom svojevremeno se zvao prvi dunavski most u Beogradu.
Novi železnički most jedan je od najvažnijih objekata za odvijanje saobraćaja u okviru savremenog Beogradskog železničkog čvora. Most sa kosim zategama, koji u nabrajanju gradskih ćuprija Beograđani najčešće zaboravljaju, projektovao je čuveni inženjer i akademik Nikola Hajdin, rođen 1923. godine. Hajdin ima veze i sa najmlađom beogradskom saobraćajnicom nad Savom, Mostom na Adi, jer je on bio na čelu žirija koji je odlučio da baš takva konstrukcija treba da se uzdigne između Čukarice i Novog Beograda.