Div­či­bar­ska sve­ti­nja

20. 01. 2023. 18:55

Цр­ква на Див­чи­ба­ра­ма по­све­ће­на Све­том Пан­те­леј­мо­ну (Фо­то С. М. Стан­ко­вић)

Pre­po­zna­tlji­vo­sti Div­či­ba­ra, kao jed­nog od naj­po­se­će­ni­jih cen­ta­ra pla­nin­skog tu­ri­zma u Sr­bi­ji, na po­se­ban na­čin do­pri­no­si cr­kva po­sve­će­na Sve­tom Pan­te­lej­mo­nu, ko­ja se na­la­zi u cen­tru ovog tu­ri­stič­kog me­sta. Po­zna­to je da na Div­či­ba­ra­ma du­go ni­je bi­lo cr­kve, iako se sta­nov­ni­štvo okol­nih se­la oku­plja­lo na let­njem va­ša­ru, na me­stu da­na­šnjeg sa­kral­nog objek­ta. Po­sle osni­va­nja Zdrav­stve­nog dru­štva Div­či­ba­re 1926. go­di­ne, pro­to­je­rej Mi­lan Trip­ko­vić, ko­ji je iz­ve­sno vre­me bio u slu­žbi vla­di­ke Me­len­ti­ja Vu­ji­ća, pla­ni­rao je iz­grad­nju cr­kve, sma­tra­ju­ći da se mo­ra vo­di­ti ra­ču­na o du­hov­nom ži­vo­tu sta­nov­ni­štva Ma­lje­na i Div­či­ba­ra. Dru­gi svet­ski rat je pre­ki­nuo ak­ci­je, a na Div­či­ba­ra­ma, gde je do 1940. go­di­ne bi­lo vi­še od hi­lja­du le­ža­je­va na­me­nje­nih tu­ri­sti­ma, sa­ču­va­ne su sa­mo 23 po­ste­lje, re­gi­stro­va­ne 1947. go­di­ne.

Pra­va na­me­ra da se na Div­či­ba­ra­ma iz­gra­di cr­kva ob­i­sti­ni­la se 9. av­gu­sta 1995. go­di­ne, na dan Sve­tog Pan­te­lej­mo­na. Ta­da je osve­šta­na lo­ka­ci­ja u pri­o­ba­lju ma­lo­vod­nog po­to­ka Žu­jan, iz­me­đu dve če­sme pla­nin­ske pit­ke vo­de, i na nju je po­sta­vljen krst. Le­po­tu po­lo­ža­ja, u cen­tru Div­či­ba­ra, upot­pu­nju­ju vi­so­ka sta­bla bo­ra i bre­ze. Ra­do­vi na po­sta­vlja­nju te­me­lja po­če­li su u pro­le­će 1996. go­di­ne. U po­moć gra­di­te­lji­ma pri­te­kli su uče­ni­ci i na­stav­ni­ci Bo­go­slo­vi­je „Sve­ta Tri Je­rar­ha”, pro­te­ra­ni iz ma­na­sti­ra Kr­ka u Dal­ma­ci­ji, ko­ji su u vre­me iz­grad­nje cr­kve ži­ve­li i uči­li u od­ma­ra­li­štu Kru­šik na Div­či­ba­ra­ma.

Sklad­no gra­đe­nu cr­kvu pro­jek­to­vao je ar­hi­tek­ta Ti­ho­mir Dra­žić iz Va­lje­va. Pod­se­ća na cr­kve brv­na­re, ka­kvih u za­pad­noj Sr­bi­ji ima na vi­še me­sta. Na ju­žnoj fa­sa­di je spo­men-plo­ča s ime­ni­ma kti­to­ra i do­bro­tvo­ra, a na se­ver­noj ta­bla s ime­ni­ma po­ruč­ni­ka Želj­ka Sa­vi­či­ća i Si­ni­še Ra­di­ća, po­gi­nu­lim u NA­TO agre­si­ji, kad je cr­kva gra­đe­na. Zi­da­na od bi­gra, svo­jom fa­sa­dom či­ni pro­stor pri­vlač­nim. Ra­do­ve je iz­ve­la gra­đe­vin­ska fir­ma „Ja­bla­nik” iz Va­lje­va. Krov je po­kri­ven cre­pom, s ku­po­lom od ba­kar­nog li­ma. Cr­kva, za­jed­no sa zvo­ni­kom, cr­kve­nim do­mom, pro­dav­ni­com su­ve­ni­ra, sve­ća, knji­ga i re­li­kvi­ja, i dvo­ri­štem pu­nim ne­go­va­nog ze­le­ni­la, s klu­pa­ma za pre­dah i dva dr­ve­na mo­sta s nad­stre­šni­ca­ma, ko­je je pro­jek­to­vao Ti­ho­mir Dra­žić, do­bro je uklo­plje­na u pro­stor. Zi­da­na je ta­ko da mo­že odo­le­ti hlad­nim i sne­go­vi­tim pla­nin­skim zi­ma­ma.

Div­či­bar­ska sve­ti­nja je skrom­nih di­men­zi­ja. Ima po­kri­ve­nu pri­pra­tu s po­lu­kru­žnim pod­zi­dom i dr­ve­nim kro­vom, na­os, po­lu­kri­žno udu­blje­nje iza cen­tral­nog de­la na­o­sa, ol­tar­ski pro­stor i hor­sku ga­le­ri­ju. Krov je na dve vo­de i, kao i stre­he, po­kri­ven je cre­pom. Unu­tra­šnjost je bo­ga­ta fre­ska­ma, iko­na­ma i cr­kve­nim re­li­kvi­ja­ma. Is­ti­ču se tro­no­vi Sve­te Pet­ke i Sve­tog Va­si­li­ja Ostro­škog. Iko­no­stas je iz­ra­dio Lju­ben Ma­rić iz Bo­ga­ti­ća, se­la 11 ki­lo­me­ta­ra uda­lje­nog od Va­lje­va, a iko­ne na nje­mu Ra­de Sa­rić iz Be­o­gra­da. Ova dva vr­sna maj­sto­ra, umet­ni­ka, iz­ra­di­la su i po­seb­ne tro­no­ve u ko­ji­ma se ču­va­ju mo­šti Sve­te Pet­ke, Sve­tog Va­si­li­ja i Sve­tog Ni­ko­la­ja Žič­kog, ko­ji su ve­o­ma po­što­va­ni u Sr­bi­ji.

Cr­kvu Sve­tog Pan­te­lej­mo­na osve­štao je 9. av­gu­sta 2001. go­di­ne, na dan cr­kve­ne sla­ve, epi­skop ša­bač­ko-va­ljev­ski, ne­dav­no pre­mi­nu­li go­spo­din La­vren­ti­je. Pr­va li­tur­gi­ja odr­ža­na je de­set da­na ka­sni­je. Kraj cr­kve se sva­ke go­di­ne po­čet­kom av­gu­sta odr­ža­va­ju od­go­va­ra­ju­će sve­ča­no­sti, kul­tur­ne i pro­svet­ne ma­ni­fe­sta­ci­je, ka­da se oku­plja­ju tu­ri­sti i me­šta­ni okol­nih se­o­skih na­se­lja, jer je to vre­me tra­di­ci­o­nal­nog na­rod­nog va­ša­ra.

Sklad­no gra­đe­na, ured­no odr­ža­va­na i uvek do­bro po­se­će­na div­či­bar­ska Cr­kva Sve­tog Pan­te­lej­mo­na, uvek otvo­re­na za do­bro­na­mer­ne lju­de, svo­je­vr­sna je zna­me­ni­tost Div­či­ba­ra i Ma­lje­na, tu­ri­stič­ki sve po­se­će­ni­jeg pla­nin­skog pro­sto­ra za­pad­ne Sr­bi­je.

Ste­van M. Stan­ko­vić,

pro­fe­sor