Divčibarska svetinja
Црква на Дивчибарама посвећена Светом Пантелејмону (Фото С. М. Станковић)
Prepoznatljivosti Divčibara, kao jednog od najposećenijih centara planinskog turizma u Srbiji, na poseban način doprinosi crkva posvećena Svetom Pantelejmonu, koja se nalazi u centru ovog turističkog mesta. Poznato je da na Divčibarama dugo nije bilo crkve, iako se stanovništvo okolnih sela okupljalo na letnjem vašaru, na mestu današnjeg sakralnog objekta. Posle osnivanja Zdravstvenog društva Divčibare 1926. godine, protojerej Milan Tripković, koji je izvesno vreme bio u službi vladike Melentija Vujića, planirao je izgradnju crkve, smatrajući da se mora voditi računa o duhovnom životu stanovništva Maljena i Divčibara. Drugi svetski rat je prekinuo akcije, a na Divčibarama, gde je do 1940. godine bilo više od hiljadu ležajeva namenjenih turistima, sačuvane su samo 23 postelje, registrovane 1947. godine.
Prava namera da se na Divčibarama izgradi crkva obistinila se 9. avgusta 1995. godine, na dan Svetog Pantelejmona. Tada je osveštana lokacija u priobalju malovodnog potoka Žujan, između dve česme planinske pitke vode, i na nju je postavljen krst. Lepotu položaja, u centru Divčibara, upotpunjuju visoka stabla bora i breze. Radovi na postavljanju temelja počeli su u proleće 1996. godine. U pomoć graditeljima pritekli su učenici i nastavnici Bogoslovije „Sveta Tri Jerarha”, proterani iz manastira Krka u Dalmaciji, koji su u vreme izgradnje crkve živeli i učili u odmaralištu Krušik na Divčibarama.
Skladno građenu crkvu projektovao je arhitekta Tihomir Dražić iz Valjeva. Podseća na crkve brvnare, kakvih u zapadnoj Srbiji ima na više mesta. Na južnoj fasadi je spomen-ploča s imenima ktitora i dobrotvora, a na severnoj tabla s imenima poručnika Željka Savičića i Siniše Radića, poginulim u NATO agresiji, kad je crkva građena. Zidana od bigra, svojom fasadom čini prostor privlačnim. Radove je izvela građevinska firma „Jablanik” iz Valjeva. Krov je pokriven crepom, s kupolom od bakarnog lima. Crkva, zajedno sa zvonikom, crkvenim domom, prodavnicom suvenira, sveća, knjiga i relikvija, i dvorištem punim negovanog zelenila, s klupama za predah i dva drvena mosta s nadstrešnicama, koje je projektovao Tihomir Dražić, dobro je uklopljena u prostor. Zidana je tako da može odoleti hladnim i snegovitim planinskim zimama.
Divčibarska svetinja je skromnih dimenzija. Ima pokrivenu pripratu s polukružnim podzidom i drvenim krovom, naos, polukrižno udubljenje iza centralnog dela naosa, oltarski prostor i horsku galeriju. Krov je na dve vode i, kao i strehe, pokriven je crepom. Unutrašnjost je bogata freskama, ikonama i crkvenim relikvijama. Ističu se tronovi Svete Petke i Svetog Vasilija Ostroškog. Ikonostas je izradio Ljuben Marić iz Bogatića, sela 11 kilometara udaljenog od Valjeva, a ikone na njemu Rade Sarić iz Beograda. Ova dva vrsna majstora, umetnika, izradila su i posebne tronove u kojima se čuvaju mošti Svete Petke, Svetog Vasilija i Svetog Nikolaja Žičkog, koji su veoma poštovani u Srbiji.
Crkvu Svetog Pantelejmona osveštao je 9. avgusta 2001. godine, na dan crkvene slave, episkop šabačko-valjevski, nedavno preminuli gospodin Lavrentije. Prva liturgija održana je deset dana kasnije. Kraj crkve se svake godine početkom avgusta održavaju odgovarajuće svečanosti, kulturne i prosvetne manifestacije, kada se okupljaju turisti i meštani okolnih seoskih naselja, jer je to vreme tradicionalnog narodnog vašara.
Skladno građena, uredno održavana i uvek dobro posećena divčibarska Crkva Svetog Pantelejmona, uvek otvorena za dobronamerne ljude, svojevrsna je znamenitost Divčibara i Maljena, turistički sve posećenijeg planinskog prostora zapadne Srbije.
Stevan M. Stanković,
profesor