Ko bi još mogao da nas napadne
„Do poslednjeg Ukrajinca!” Tako je Moskva opisala ovonedeljnu vest da će Amerika i Nemačka poslati tenkove Kijevu.
„Vašington je voljan da vodi posrednički rat do poslednjeg Ukrajinca”, saopštio je Kremlj.
Rusi su preskromni. Nije trebalo da sve zasluge pripišu Amerikancima. I Moskva ratuje do poslednjeg Ukrajinca.
Ruski politički analitičar Dmitrij Kulikov bio je iskreniji kad je na javnom servisu Raša 1 ocenio da snažnija zapadna podrška Kijevu „neizbežno vodi do potpunog uništenja Ukrajine”.
I Amerika i Rusija ratuju do poslednjih Ukrajinaca ovog sveta i uništenja Iraka, Avganistana, Sirije ili Ukrajine. Čak se često pozivaju na isti razlog: napale su iz straha da same ne budu napadnute.
STREPIM, DAKLE POSTOJIM: Američki pripovedači su najmaštovitiji kad izmišljaju opravdanja za agresiju: uvođenje demokratije, zaštita ljudskih prava, samoopredeljenje, borba protiv terorizma... Postoji još jedan uobičajen izgovor, koji Amerika deli s Rusijom – večiti strah za sopstvenu bezbednost.
„Gde sledeće da napadnemo?”, naslov je dokumentarca u kojem Majkl Mur kritikuje spoljnu politiku svoje zemlje. Ratoborne američka i ruska spoljna politika mogle bi da se opišu i malo drugačije – „Ko bi još mogao da nas napadne?”. Za sve napadačke ratove koje su vodile i vode, Amerika i Rusija tvrde da su to u suštini odbrambeni ratovi.
Pre nego što je Pentagon izvršio invaziju na Avganistan i Irak, vašingtonska vlada je uveravala javnost da Americi preti opasnost od talibana i Sadama Huseina. Otkako je Vladimir Putin pre skoro godinu dana poslao vojsku na Ukrajinu, Kremlj poručuje da je Rusiji pretila i da joj preti opasnost od Volodimira Zelenskog.
Iako su Amerika i Rusija dve najveće vojne sile, svakog dana strepe da neko ne umaršira na njihovu teritoriju. Ispada da sve to nagomilano nuklearno i konvencionalno oružje ne može nikog da odvrati od napada, čak ni zemlje koje su neuporedivo slabije poput Avganistana, Iraka i Ukrajine. U tim zemljama očigledno vladaju samoubice pa jurišaju baš na dve najveće armade na planeti.
PREVENTIVNE SILEDžIJE: Amerika i Rusija su poput dvometraša koji ne izbiva iz teretane, zna sve borilačke veštine i naoružan je do zuba, a opet na ulici puca u prolaznike jer se plaši da će da nasrnu na njega. Kako tvrdi ovaj šampion u dizanju tegova, ubio je u samoodbrani jer su ga žrtve popreko gledale.
Terorizam nikad nije spadao čak ni u srednje uzročnike smrtnosti u Americi, a Džordž Buš se više od svega bojao terorista. Talibani, koji su pružili utočište Al Kaidi, ipak nisu organizovali 11. septembar, ali to nije poštedelo Avganistan od stradanja. Irak je sravnjen sa zemljom bez obzira na to što Sadam Husein nije imao nikakve veze s Al Kaidom i što Pentagon nikad nije pronašao oružje za masovno uništenje, od kojeg je Buš spasavao Ameriku.
I vlada s Crvenog trga spasava svoj narod od Ukrajine, koja je predstavljala toliku pretnju po Rusiju da se sad od ruskih udara brani tako što po svetu moljaka za oružje i novac. Moskva se prvo pribojavala Ukrajine i „ukronacista”, pa Amerike, a sad je na red došla i Nemačka. Posle potvrde da će Kijev od Vašingtona dobiti „abramse” a od Berlina „leoparde”, glasnogovornica ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova izjavila je da je Nemačka „umešana u unapred planirani rat protiv Rusije”. Ruski državni mediji su nas pre nekoliko dana obavestili da „nemački tenkovi treći put kreću na Rusiju”. Nešto ranije je zamenik predsednika Saveta za nacionalnu bezbednost Rusije Dmitrij Medvedev ocenio na „Telegramu” da je ruski sukob s Ukrajinom i Zapadom „novi otadžbinski rat”.
Javnost se toliko sluđuje da više nije jasno da li su nemačke trupe ušle u Rusiju ili su ruske trupe ušle u Ukrajinu.
RUKA RUKU MIJE: Za ratoborne političke elite nije od značaja što Povelja Ujedinjenih nacija ne prepoznaje preventivu kao razlog za oružani napad. Velike sile se ionako ne obaziru na međunarodno pravo. Njihov moto je da će voditi proaktivnu spoljnu i bezbednosnu politiku i slamati volju neposlušnih država umesto da daleko slabijima od sebe pruže bilo kakvu šansu da ojačaju.
Prema toj logici, ako je bilo u redu da Amerika preventivno deluje da bi sprečila novi 11. septembar, u redu je i da Rusija preventivno deluje i spreči Ukrajinu da uđe u NATO. Ako razumemo to što je Rusija napala Ukrajinu, razumećemo i buduće američke ratove.
Američka i izraelska vojska su ove nedelje pokrenule dosad najveće zajedničke vojne vežbe, predočavajući neprijateljima u Persijskom zalivu šta će da ih zadesi. Biće to još jedan preventivni rat u kojem će se svetu objašnjavati da su ajatolasi opasni po slobodan demokratski svet i bezbednost u regionu i da se zato ne sme dozvoliti da se domognu nuklearne bombe. Iran sledeći „napada” Ameriku i Izrael.