Jelica – biser planina
(Фото Г. Оташевић)
Čačak – Ministarstvo zaštite životne sredine saopštilo je početkom ove godine da je pokrenut postupak zaštite prirodnog područja „Planina Jelica” kao predela izuzetnih odlika druge kategorije. Ova gora, južno od Čačka i severoistočno od Guče, administrativno pripada Čačku (sela Atenica, Banjica, Brezovica, Ježevica, Loznica, Petnica, Premeća, Rajac i Trnava) gradu Kraljevo (selo Lazac) i opštini Lučani: (Goračići, Grab, Guberevci, Kaona, Milatovići i Vlasteljice).
Jelica je prirodna granica Dragačeva i čačanske kotline – u severozapadnom delu prelazi u Ovčar planinu, a u jugoistočnom se nadovezuje na područje Pekčanice. Zahvaljujući svom relativno izolovanom položaju, područje koje se predlaže za zaštitu pripada zoni očuvane prirode i specifičan je sklop biološke i geološke raznovrsnosti i kulturno-istorijskog nasleđa, a ukupna površina PIO „Planina Jelica” iznosi 6.196,24 hektara. U državnom vlasništvu je 43,88, privatnom 44,99 odsto, javnom 2,25 i crkvenom 0,5 odsto, odnosno u drugim oblicima svojine 8,38 odsto.
Na području PIO ustanovljavaju se režimi zaštite prvog, drugog i trećeg stepena i, prema pravilniku PIO „Planina Jelica”, svrstava se u drugu kategoriju, regionalnog, odnosno velikog značaja.
Zavod za zaštitu prirode Srbije dostavio je 30. decembra 2022. godine studiju zaštite PIO u kome se pored ostalog navodi da je
planina Jelica u obliku grede, dugačka 30 kilometara s vrhovima prosečne visine 800 i 900 metara. Najviši vrh je Crna stena (929 m. n. v.), a od većih još su Neboš (894), Verinje (874), Gradina (849), Stjenik (825) i Rajački vis (818).
Utvrđeno je prisustvo 630 biljnih vrsta na ovim visovima, od kojih 101 ima nacionalni i međunarodni značaj. Među šest strogo zaštićenih vrsta biljaka posebno su vredne kadivka i barska paprat.
Najniži pojas šuma je hrastov (sladun, cer, kitnjak). Na većim nadmorskim visinama brdska bukova šuma prelazi u planinsko bučje, a od 60 žbunastih i drvenastih vrsta stabala 14 su reliktne i retke.
U Ježevačkom potoku i Petničkoj reci, što je retkost po sebi, zabeleženo je prisustvo samo jedne vrste riba – potočne mrene – koja je od nacionalnog i međunarodnog značaja, koliko i rak u Ježevačkom potoku. Zaštićeno područje nastanjeno je sa 40 vrsta sisara od kojih su najzastupljeniji poljska voluharica, zec i lisica.
Zbog izražene raznolikosti ove prirodne sredine, ne iznenađuje što Jelica ima bogatu faunu vodozemaca i gmizavaca, pa je zabeležno prisustvo devet vrsta vodozemaca, kao i devet vrsta gmizavaca. Od tih 18 vrsta dve trećine su strogo zaštićene. Najbrojniji predstavnici vodozemaca na ovoj gori jesu daždevnjaci i grčke žabe.
Vrednost području daju i kulturna dobra, manastir Stjenik u Banjici, spomenik kulture od velikog značaja Crkva Svetog Nikole u Ježevici, arheološko nalazište Gradina u Grabu, arheološki lokaliteti Crkvine u Banjici i Manastir, šuma iznad manastira Stjenik.