Remek-delo mađarske secesije
Рек палата (Фото Г. Мирковић)
Najlepša zgrada u mađarskom gradu Segedin za mnoge je Rek palata koja je sazidana 1907. godine. Interesantnu priču zašto je ova kuća toliko neobična i lepa novinarima iz Beograda pričala je Silvija Ač, direktorka Turinform Segedina:
„Kod nas je prilikom gradnje važilo pravilo da sve što je lepo mora da se stavi na spoljašnost objekta, dok unutrašnjost nije bitna. Važno je ono što vidi svet, što privlači pažnju drugih... To pravilo važi i za Rek palatu koja je urađena u stilu mađarske secesije.”
A da bi ova trospratnica izgledala ovako neobično pobrinuo se građevinski inženjer koji se bavio hidrogradnjom Ivan Rek jer je arhitekti Edi Mađaru dao neobične zadatke. Vodič Nora Hodi novinarima je objasnila:
„Ivan je tražio da njegova kuća mora pokazati ko je on, pa su na objektu morale biti uklopljene četiri stvari: zgrada je morala pokazati da je Ivan bogat, da je Mađar, da je inženjer i da voli konje. Kada se posmatra ova kuća sa svojim valovitim delom fasade čini se da se talasa kao voda u jezeru, simbol mađarskog folklora, pogotovo u vezu, su ljiljani sa zlatnim tačkama u sredini koje predstavljaju oči fazana i koji obilato krase ovu zgradu, a dva konjića na fasadi nalaze se na samom vrhu kuće sa desne strane objekta.”
Iako je unutrašnjost mnogo skromnija nego eksterijer Silvija Ač ipak je istakla jedan deo:
„Unutrašnjost jeste jednostavnija, ali je krasi neponovljivo stepenište od kovanog gvožđa čiji ukrasi su cvetovi, a uradio ga je lokalni zanatlija Pal Fekete. Stepenište je komotno i lako za gaženje. Malo dvorište u unutrašnjosti nije bilo pokriveno kada je zgrada sazidana već je to urađeno tokom poslednje rekonstrukcije 2007. godine. Prvobitno je ova kuća bila za stanovanje porodice Rek sa lokalima u prizemlju, dok danas ona pripada gradskoj vlasti i u njoj se nalazi Regionalni umetnički centar.”
Pored ove neobične zgrade pažnju turista svakako privlači i roze objekat na uglu Karaš ulice i Dugonić trga. Arhitektu Edija Mađara upoređuju sa čuvenim katalonskim arhitektom Antoniom Gaudijem, pa ne čudi podatak da je, pored svega ostalog što je radio, dobio tu čast da bude arhitekta prve stambene zgrade građene od armiranog betona u Segedinu.
„Kada se vidi Unger-Majer kuća niko ne pomisli da je urađena od armiranog betona jer je projektovana da podseća na suknju koja se talasa kada se pleše valcer. Tu zgradu zovemo Plesačica, jer su glavne figure na njoj plesačice. Sazidana je da bi se rentirala 1912. godine, a na njenom ćošku je bila kafana bečkog tipa,” objasnila je vodič Nora Hodi.