Vasionska romantika
Робот Воли и роботица Иви у филму „Воли“
Dugometražno animirano delo „Voli“ („Wall-E“) Endrua Stentonaje vizuelno fascinantan, crnohumoran i emotivan film u kojem se inteligentno mešaju slepstik komedija, politička satira i romansa, uz kvalitetno sročene važne ekološke poruke.
Ovo je novo čedo sve moćnijeg i veoma kreativnog animatorskog tima „Piksar“, tvorca megahitova „Priča o igračkama“, „Potraga za Nemom“ i „Izbavitelji“, poznatog i po tome što je još od sredine devedesetih unapredioholivudske crtaće eliminišući plošnu ručnu i promovišući dubinsku i trodimenzionalnu kompjutersku animaciju. Animatorska hrabrost piksarovaca ne ogleda se samo na polju pomaka u filmskoj estetici već i u radikalizaciji holivudskog načina pripovedanja.
Najdalje se u tome otišlo upravo u „Voliju“, crtanoj storiji o malenom robotu čiji je posao da skuplja smeće po nenaseljenoj Zemlji. Polusatni uvod odigrava se u nekoliko vekova na našoj planeti koju su ljudi napustili (pobegli, pošto su izazvali ekološku katastrofu) tokom kojih se ne čuje ni jedna jedina reč (!) već samo zvuci povremenog nerazgovetnog komuniciranja robota i njegovog prijatelja bubašvabe.
U tih pola sata upozoravajuće zemaljske tišine Stenton sa svojim animatorskim timom estetizuje čak i ono što je naizgled nemoguće ulepšati – zagađene pejzaže Zemlje. Ovakvim postupkom stavlja se na znanje kakva nas budućnost čeka nastavimo li da uništavamo planetu, ali u meri da se mali i veliki gledaoci ne uplaše.
Dalji razvoj događaja dozirano povećava optimizam i svetle i koloritne tonove filma. Robot Voli sreće roboticu Ivi, čiji je posao da traži tragove vegetacije, i zaljubljuje se u nju, a nevina romantika i humor, baš kao i scene akcije začinjene privlačnom muzikom, razgaljuju publiku.
Igrajući se i čini se uživajući zajedno sa svojim crtanim junacima reditelj Endru Stentonposeže i za omažima Kjubrikovoj „Odiseji“ (u završnici pojavljuje se robot za koga se ispostavlja da je blizak srodnik demonskog Hala 9000 iz Kjubrikovog filma) i Čaplinovoj „Svetlosti velegrada“, ali to čini šarmantno i svrsishodno.
Naravno da je danas u holivudskoj fabrici snova veoma teško biti originalan te je zato u „Voliju“ moguće prepoznati neke motive već viđene u igranom filmu „Ja sam legenda“, ili u ekološkim dokumentarcima „Jedanaesti sat“ i „Neugodna istina“ (oba o zagađenju i globalnom zagrevanju Zemlje sa Leonardom di Kaprijom i Alom Gorom kao filmskim prezenterima). No, to nije za zameranje. Mnogo je značajnije što je Stenton, kombinujući emocije, akciju i poruke, razvio modernu bajku na tragu Andersena i braće Grim i u tradiciji Volta Diznija.