Čitulja staroj globalizaciji

Boško Jakšić

13. 03. 2023. 18:00

Globalizacija je na samrti. Jedan od najslavljenijih projekata sveta načet je 2008. finansijskom i 2015. migrantskom krizom, uzdrman dolaskom Donalda Trampa 2016. i pandemijom 2020, a lako bi mogao da bude dokrajčen ratom u Ukrajini 2022.

Podižu se nove političke gvozdene zavese, lanci trgovine pucaju, solidarnost je uništena u naletu kovida 19, a prekida se i saradnja u istraživanju svemira.

Globalizaciju danas više definišu razlike nego slaganja i okupljanja. Svet se oblikuje u arhipelage rascepkanog kapitala, moći i ideja.

Svi ključni postulati globalizacije – trgovina, finansije, tehnologija, energija, zakoni, obrazovanje, putovanja, zdravstvo i nauka – pretvoreni su u oružja novih formi ratovanja. Snaga zamišljena kao faktor objedinjavanja postala je oruđe destrukcije.

Trgovina se svodi na suprotstavljanje Kini. Finansije su u službi bankarskih sankcija. Tehnologija je ključna za sajber ratovanje. Energija je pretvorena u poligon sučeljenih savezništava oko gasovoda dok je nafta strateško oružje. Zakoni dobijaju ekstrateritorijalne dimenzije. Obrazovanje i putovanja se ograničavaju viznim restrikcijama. Zdravstvo i nauka su u funkciji nuđenja političkih modela.

To je ono što je ostalo od projekta koji je bio mantra posthladnoratovske ere i sadržavao elemente deljenja zajedničke sudbine. Zamišljen je kao zaokret od međunarodnog sistema zasnovanog na suverenim nacionalnim državama i njihovim identitetima ka svetu koji treba da nadilazi različite kulture i civilizacije.

Globalizacija je rođena sa prvobitnom idejom stvaranja jedinstvenog globalnog tržišta, slobodne trgovine i nesmetanog kretanja kapitala, ljudi i rada.

Obećavala je jedinstven front protiv zajedničkih izazova kao što su klimatske promene, epidemije i svi problemi koje pojedinačne države nisu mogle da rešavaju same. Optimisti su govorili da će objedinjavanje različitih sistema vrednosti, etnija i vera otvoriti put ka svetskom miru.

Treća tehnološka revolucija, zasnovana na digitalizaciji, kompjuterima, mobilnim telefonima i tabletima, trebalo je da posluži kao efikasna alatka ostvarivanja ambicioznog projekta. IT platforme zamišljene su da doprinose promociji „globalne kulture”. Multinacionalne kompanije su se selile svetom.

Poslednja era globalizacije izgleda da je pri kraju, piše Raghuram Radžan u časopisu „Forin afers”, tekstu koji me je inspirisao.

Pod naslovom „Jevanđelje deglobalizacije”, bivši guverner indijske banke prati brojke koje pokazuju da se obim globalnog izvoza robe i usluga smanjuje od vremena velike finansijske krize 2008. i da su, po podacima Svetske banke, direktne strane investicije kao procenat globalnog bruto proizvoda sa 6,3 procenta pale na skromnih 1,3 odsto 2020.

Dve najveće svetske ekonomije, američka i kineska, period zdravog rivalstva zamenile su neprijateljstvom trudeći se da maksimalno smanje međusobnu zavisnost. Globalizacija je upala u ozbiljne probleme.

Amerika i Kina nisu jedine. Radžan podseća da se od 2008. pet puta uvećao broj raznih protekcionističkih mera koje su gušile ideje liberalizacije. Tramp je protekcionističkim sloganom „Amerika prvo” direktno udario na vrednosti globalizacije ugrađene u temelje politike SAD prethodnih decenija.

Multinacionalne kompanija su, vođene potragom za profitom, otkrile nova tržišta. Dok su potvrđivale supremaciju bogatstva, surovo su obarale cenu rada.

Migraciona kriza 2015. je porodila mnoge antiimigracione snage koje su negacija slobode kretanja, jedne od premisa globalizacije. Gradile su se nove barijere koje su i Britaniju navele da izađe iz Evropske unije, simbola integracija i međuzavisnosti.

Pandemija je u najbrutalnijoj formi u prvim nedeljama na površinu izbacila ne samo egoizam oko zaštitnih maski i respiratora, već i razotkrila rivalstva u trci ko će prvi proizvesti vakcinu. Sve je bilo sušta suprotnost principima globalizacije čiji su veliki dometi – turizam, putovanja i globalni lanac snabdevanja – ozbiljno ranjeni.

U godinama posle pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a, previđalo se da će globalizacija zapadne demokratije i ekonomije kapitalizma značajno otežati nove ratove. Greška. Geopolitičke tenzije nastavljaju da oblikuju globalni poredak.

Ruska agresija na Ukrajinu mogla bi da bude poslednji ekser u kovčeg. Zapadne sankcije ne samo da povlače kapital, već su Rusiju izbacile iz međunarodnog bankarskog sistema. Kaznene mere dovele su u pitanje čitav koncept globalizacije.

Pokidane su retke preostale karike u lancu industrijske, ekonomske i trgovinske saradnje na svetskom nivou. Energetsko i prehrambeno tržište zapalo je u krizu. Poremećena je proizvodnja čipova, ključ savremene tehnologije. Suočen sa opasnostima od rasta socijalnih tenzija, svako se za sebe bori protiv inflacije i posledica porasta troškova života.

Slom globalizacije i rat na istoku Evrope aktivirali su nove podele i ohrabrili konflikte na raznim delovima sveta. Velike sile sve više idu sopstvenim putem: Amerika, Rusija, Kina, Indija. Evropljani traže sopstvenu nišu.

Posle krize 2008, G20 odlučila je da jedna banka 20 najindustrijalizovanijih država zajednički radi na otklanjanju posledica. Danas G20 ne preduzima gotovo ništa da bi odgovorila na izazove kriza izazvanih ratom u Ukrajini.

Nije to bilo tako davno kada je 16 država, među njima pre svega Amerika i Rusija, zajedničkim naporom doprinelo proizvodnji i lansiranju prve međunarodne svemirske stanice koja bi učesnicima projekta omogućila istraživanja.

Stanica je trebalo da bude aktivna do 2024, ako ne i duže, ali u okolnostima duboke polarizacije izazvane ratom, Rusija je odlučila da se povuče i izgradi sopstvenu stanicu. Iste planove ima i Kina.

Globalizaciju zamenjuju regionalizmi čija tržišta počivaju na geografskoj bliskosti i vezama istorije. To je novi fenomen u usponu po Evropi, Severnoj Americi, Aziji i Bliskom istoku.

Narednih godinu-dve doneće još stagnacije, ograničenog rasta i uvećavajućih troškova života. Šokovima koji prete trebalo bi se suprotstaviti zajednički.

Velika trojka – SAD, Kina i EU – je na ovogodišnjem Davosu predstavila svoje vizije buduće globalne trgovine, ali nije slučajno slogan okupljanja bio „Saradnja u fragmentisanom svetu”. Uprkos svim apelima na kolektivnu akciju i saradnju, više deluje kao čitulja staroj globalizaciji.

Tiranija finansijskog sektora je društva dovela na ivicu kolapsa, ekonomsko zdanje se urušava, a ideološki veo koji je skrivao pravo lice globalizacije je otrgnut. Traži se neka nova alternativa.

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista