„Vagnerovci" jesu plaćeni, ali nisu „plaćenici" – zašto Ukrajina ima legionare
(Pixabay)
Kompanija „Vagner” na Zapadu je okarakterisana kao privatna, plaćenička vojska, sa izrazito negativnim kontekstom. U očima medija sa obe strane Atlantika, „vagnerovci” su prikazani kao razuzdana masa kriminalaca kojima je odlazak u rat omogućio da izađu iz nehumanih ruskih zatvora. Oni su loši borci koji svoje strahove i frustracije kompenzuju kroz pljačku, ratne zločine, silovanja...
Zbog toga, mnogi smatraju da međunaordna pravila ratovanja ne bi trebala da se odnose na pripadnike komapnije „Vagner”. Drugim rečima, u slučaju zarobljavanja njih ne treba smatrati legitimnim vojnicima. Zbog takvog tumačenja, zarobljeni „vagnerovci” obično budu pogubljeni. Ukrajinci se time čak i hvale po društvenim mrežama.
Međutim, i na ostrašećnom Zapadu mogu se čuti glasovi razuma. Naime, zakon je jasan u tumačenju termina plaćenik - onog koji podrazumeva negativni kontekst. To mogu biti samo osobe iz trećih zemalja. Znači, državljanin Rusije koji se u Ukrajini bori u sastavu jedinica „Vagner” grupe, nije i ne može biti takav plaćenik. Ali, njegov saborac iz, recimo Sirije ili Irana, jeste klasičan plaćenik.
Ko je legionar a ko plaćenik
Istovremeno, u sastavu ukrajinskih oružanih snaga bori se veliki broj stranih dobrovoljaca. Ukrajinci njih zovu legionarima da bi napravili otklon u odnosu na plaćenike. Iako se dobrovoljci bore iz ubeđenja, oni primaju plate. To znači da u ratnom sukobu ostvaruju ličnu dobit, i po toj logici oni su takođe plaćenici. Ukrajinci se zbog toga pozivaju na član 47, dodatnog protokola Ženevske konvencije. On navodi da stranci koji se bore u sastavu oružanih snaga strana u sukobu, ne mogu biti smatrani plaćenicima. Međunarodnom legijom u Ukrajini zbog toga komanduju lokalni oficiri, a ne stranci, koji su često bolje obučeni i u svojim matičnim zemljama imaju više činove.
Po istoj toj logici, ni stranci koje je angažovala „Vagner” grupa, ne mogu biti plaćenici. I oni se bore u sastavu oružanih snaga koje imaju zajedničku komandu, u Moskvi.
Možda je termin plaćenik zastareo. Bolje zvuči „vojnik sreće” dok neki predlažu termin „prodane duše”. Za njima niko ne žali.