Okeani i mora sve zagađeniji plastikom
Пластични отпад угрожава животињски и биљни свет у воденим токовима (EPA/Mike Nelson)
Da li će nedavno potpisanim sporazumom u Ujedinjenim nacijama zemlje članice zaista uspeti da u narednih sedam godina zaštite gotovo trećinu svetskih voda, pokazaće se u narednom periodu, ali trenutna situacija kada je reč o zagađenosti okeana i mora ne ohrabruje. Procenjuje se da više od 170 biliona komada plastike sada pluta u okeanima širom planete, a eksperti strahuju da bi do 2040. zagađenje moglo da se utrostruči ukoliko se ne preduzmu hitne mere zaštite, prenosi Bi-Bi-Si tvrdnje naučnika.
Eksperti podsećaju da su potrebne stotine godina kako bi se plastični otpad razgradio na manje štetne supstance. Žrtve ove vrste otpada su ribe i druge morske životinje, naročito kitovi, kornjače i ptice.
Grupa naučnika sprovela je analize počevši od 1979. godine i dodala najnovije podatke prikupljene od ekspedicija koje po morima postavljaju mreže za prikupljanje plastike. Količine pronađenog otpada se zatim dodaju u matematički model kojim se izračunava globalna zagađenost.
„Čak 171 bilion komada plastike se nalazi u okeanima”, rekao je za Bi-Bi-Si njuz glavni autor studije doktor Markus Eriksen iz Instituta 5 Gajres.
Stručnjaci podsećaju da je 2005. godine bilo registrovano oko 16 biliona komada plastike u svetskim vodama i napominju da je povećanje zagađenja u poslednje dve decenije enormno.
Osim što uništavaju životinjski i biljni svet okeana i mora, komadi plastike ugrožavaju i čoveka. Delići plastike uprkos filterima dospevaju u vodu za piće, a eksperti su mikroplastiku pronalazili u ljudskim plućima, venama, pa čak i u placenti.
Najveća koncentracija plastičnog otpada trenutno je u Severnom moru, delu Atlantskog okeana, a velike plutajuće mase plastike uočene su i na Pacifiku.
Autori istraživanja takođe sugerišu da promenljivi nivoi zagađenja pre 2000. godine mogu biti posledica efikasnosti sporazuma ili politika koje regulišu zagađenje.
Tokom osamdesetih godina prošlog veka nekoliko pravnoobavezujućih međunarodnih sporazuma nalagalo je zemljama da prestanu da bacaju plastiku u okeane, kao i da očiste određene količine. Kasnije su usledili dobrovoljni sporazumi za koje autori kažu da su možda bili manje efikasni i njihovom neprimenom mogao bi da se objasni porast plastičnog otpada u svetskim vodama od 2000. godine do našeg doba.
Istraživači tvrde da se rešenja moraju usredsrediti na smanjenje količine proizvedene i korišćene plastike umesto na čišćenje okeana i recikliranje, jer je manje verovatno da će to zaustaviti tok zagađenja.
Podsećamo, okeani i mora su i na udaru globalnog zagrevanja, temperatura vode porasla je u poslednjim decenijama, što takođe ugrožava sav vodeni svet.